'Svu svoju djecu volim jednako' - jedna je od tih laži, tvrdi Jeffrey Kluger, autor nove knjige The Sibling Effect: What Bonds Among Brothers and Sisters Reveal About Us.
Kluger, otac dvije kćeri, uvjeren je da 95 posto roditelja ima omiljeno dijete, a da preostalih 5 posto - laže.
Kluger možda preuveličava, ali unatoč roditeljima koji negiraju da imaju omiljeno dijete, znanstvena istraživanja pokazuju da i nije daleko od istine.
Nedavno istraživanje Sveučilišta California, u kojem su pratili 384 braće i sestara te njihove roditelje tijekom tri godine, pokazalo je da 65 posto majki i 70 posto očeva pokazuje naklonost prema jednom djetetu. I to je bilo u obiteljima koje su bile svjesne da ih promatraju, pa postoji velika mogućnost da bi taj postotak mogao biti i značajno veći.
Favoriziranje djece svakako je jedna od kontroverznijih tema. Kada se postavi kao tema na roditeljskim forumima, izazove bijes i ljutito negiranje. Ali istovremeno, kada ti isti roditelji pričaju priče iz svog djetinjstva, često su puni anegdota u kojima su ih zasjenili brat/sestra ili u kojima su oni sami roditeljski favoriti. Čini se da svi znaju da favoriziranje postoji, ali nitko ne želi i priznati da i sami imaju svog favorita među djecom.
Jedno drugo istraživanje, gdje su djecu pitali tko je miljenik roditelja, pokazalo je da majke favoriziraju prvorođene sinove, dok su očevi skloniji najmlađim kćerima.
Roditelji su često skloniji djeci s kojom se bolje slažu ili djeci s kojom dijele slične interese.
I kakve to posljedice ostavlja na najmanje favorizirano dijete?
Stephen Scott, profesor dječjeg zdravlja i ponašanja na londonskom King’s Collegeu, napravio je istraživanje o utjecaju favoriziranja kod identičnih blizanaca.
'Otkrili smo da i kod genetički identične djece, roditelji uspiju naći svog favorita – i to ima utjecaj na dječje ponašanje.'
U istraživanju su pričali s roditeljima o blizancima, njihovim dobrim i lošim stranama, u nekoliko razvojnih faza tijekom nekoliko godina. Potom su pričali i s učiteljima u školi o ponašanju blizanaca.
Favorizirani blizanac bio je vrlo samouvjeren i društven te imao dobre ocjene u školi. Blizanac o kojem su roditelji govorili negativnije patio je u školi – imao je manje prijatelja, bio je manje društven i skloniji zločestom ponašanju.
Iz toga bi se moglo zaključiti da manje omiljeno dijete odrasta s osjećajem da nije dobro poput brata ili sestre, a ispadima pokušava skrenuti pažnju na sebe. Na žalost, loše ponašanje i traženje pažnje samo povećava jaz između roditelja i tog djeteta.
Profesor Scott kaže da status najmanje omiljenog djeteta u obitelji može utjecati i na ponašanje u odrasloj dobi. 'Djeca koja se osjećaju manje voljenima u obitelji vjerojatnije će imati nisko samopoštovanje te razviti tjeskobu i depresiju.'
Nije sve tako crno
Ali, neki stručnjaci kažu da to može imati i pozitivne strane. Naomi Richards, voditeljica radionica za podizanje samopouzdanja kod djece u Londonu, kaže:' To ponekad može ići u korist djeteta. Moj je brat bio favoriziran kada smo bili mlađi, ali zbog toga sam danas prilagodljivija. To mi je pomoglo da se lakše nosim s usponima i padovima u životu. To mi je dalo i želju za uspjehom, a stav 'svima ću pokazati' bio mi je neprocjenjiv u karijeri. Mislim da djeca koja se moraju truditi zadobiti pažnju u obitelji razvijaju bolje socijalne vještine od onih kojima se plješće za sve što učine.'
Profesor Scott slaže se da favorizirano dijete u kasnijem životu može imati problema, kada se moraju boriti za svoje mjesto pod nebom. 'Može im biti šok kada shvate da nisu toliko posebni koliko su im roditelji to usadili.'
Psiholozi se mogu neslagati o utjecaju favoriziranja na braću i sestre, ali svi se slažu oko toga da ako roditelji nekoga favoriziraju to moraju zadržati za sebe – čak i kada djeca odrastu i sama dobiju djecu.
Što ako favoriziranje jednog djeteta narušava ravnotežu obiteljskog života?
'Uzmite vremena i dobro promotrite svako dijete posebno. Razmislite o njihovim vrlinama i manama – i fokusirajte se na one pozitivne strane', kaže profesor Stephen Scott.
'Sa svakim djetetom pokušajte provoditi istu količinu vremena', kaže Naomi Richards, 'i raditi s njim ono što oni stvarno vole'.
'Naglašavanjem pozitivnih strana kod svakog djeteta pomoći će skladu obiteljskog života. Samo treba prakse.'
