Medicinski aparati su održavali 95 posto njenih životnih funkcija. Još samo pet posto i službeno bi bila mrtva.
Cijevi su joj prekrivale gotovo cijeli trbuh, prenoseći spasonosne lijekove u njene organe i udove. Njene su sitne oči bile čvrsto zatvorene, a šake, ne veće od nokta, stisnute u boli, piše Daily Mail.
Bebe nikad ne odustaju
Dok je sestra na neonatalnom odjelu tražila slobodan dio kože kako bi mogla staviti još jednu cijev u krhko tijelo njene kćeri, majka Julie Neville (41) ju je zapitala, "Kako uspijevate raditi ovakav posao?"
"Njen me je odgovor pogodio", prisjeća se Julie. "Rekla mi je da je prije radila na odjelu za intenzivnu njegu odraslih osoba: Da su ove bebe odrasli ljudi do sada bi već odustale od daljnje borbe. Ali bebe se i dalje bore. One nikada ne odustaju.'"
Trinaest godina kasnije, i Isabella je već puno pokazala kako je sestra bila u pravu.
Zasluženo ostvarila svoj san
Prošli su ti mračni rani dani kada su se bojali najgoreg, kao i kada su dobili dijagnozu celebralne paralize dok je Isabelli bilo samo 18 mjeseci. Djevojka je sada izrasla u sretnu i samouvjerenu tinejdžericu. Radi se o stvarno nevjerojatnom postignuću, posebno kad se uzme u obzir da su doktori rekli Julie i njenom suprugu Philu Nevilleu (40), bivšem nogometašu Manchester Uniteda i reprezentativcu Engleske, kako njihova kćer neće nikada hodati, govoriti, niti voditi normalan život.
A Isabella ne samo da hoda, trči, pleše i bavi se sportom, već je ostvarila svoj san - potpisala je ugovor s agencijom za modeling.
Iako djevojka još ima određenih poteškoća s kretanjem te mora koristiti udlage za noge pri hodanju, ona nije primljena kao hendikepirani model, već kao prvi ne-potpuno-fizički-spreman model u agenciji.
S prodornim zelenim očima i kožom poput alabastera, Isabella je idealan model. Sitne građe i bujne, sjajne smeđe kose, izgleda prekrasno... S rukama na bokovima, po fotografovim uputama zauzima jednu pozu za drugom, dok Julie u suzama promatra svoju kćer.
"Nikada nisam mislila da ću ugledati ovaj dan", kaže majka. "Isabella je premašila sve što smo mislili da će napraviti. Stvarno sam uzbuđena što ostvaruje svoje snove. Nakon svega što je prošla, zaslužuje svaku minutu ovoga. Zaslužila je."
Samo 24 sata života
Kao i njeni roditelji. Jer kada je Isabella rođena 2004., doktori su rekli Julie i Phil kako njihova kćer ima samo 24 sata života.
Bila je to Julieina druga beba, njihovom sinu Harveyu sada je 14 godina, i trudnoća je išla normalno sve dok se u 28. tjednu nije probudila u 5 ujutro i primjetila da joj je pukao vodenjak.
Phil je bio u inozemstvu igrajući za Manchester United, pa je Julie nazvala rođaka koji ju je brzo odveo u bolnicu, gdje su joj dali lijekove kako bi spriječili prerani porod.
Njen suprug Phil dobio je posebnu dozvolu od menadžera tima Alexa Fergusona da odleti doma, te je spavao uz nju dok su se liječnici borili da im održe bebu na životu.
Dva tjedna kasnije Julie se dogodilo odvajanje posteljice, te se pod hitno morao izvršiti cezarski rez. Operacija je bila toliko hitna da ni anestezija nije uspjela u potpunosti proraditi prije nego što su doktori počeli rezati.
I Julie i Isabella bile su jako bolesne nakon poroda. Majka je imala krvni ugrušak i tako tešku anemiju zbog traumatičnog poroda da ju liječnici nisu puštali iz kreveta, već su joj donijeli fotografiju njene bebe.
Isabella je težila samo 1.446 grama. "Nisam bila spremna na to koliko je bolesno izgledala", priča Julie. "Bila je toliko sitna, a koža joj je djelovala prozirno."
I tako je počela borba koja im je parala srca. Ali uskoro je malena djevojčica počela pobijeđivati slabe šanse.
Unutar nekoliko dana pluća su joj bila dovoljno jaka da su mogla sama raditi. S pet tjedana bila je dovoljno jaka da ju se hrani na bočicu. A kada joj je bilo šest tjedana i kada je dosegla težinu od 2.268 grama.
Nakon jedne nesreće uslijedila je druga
Ali Juliena radost ubrzo se pretvorila u strah kada je shvatila da se njena kćer ne razvija. "Nije mogla sjesti, gušila bi se na kašastu hranu i povraćala je 15 do 20 puta dnevno. Puno je slinila s lijeve strane i samo bi se rušila. Znala sam da nešto nije u redu."
Kada joj je bilo 18 mjeseci, nakon nekoliko procjena, dijagnosticirana je celebralna paraliza. Ovo neurološko stanje djeluje na kretanje i kontrolu mišića, a izaziva ga oštećenje mozga nastalo prije ili tijekom poroda.
MRI sken otkrio je kako je Isabella imala moždani udar kada je Julie bila šest mjeseci trudna s njom. Vijest su teško pogodile obitelj Neville.
Počinje borba
"Sjećam se kako sam sjedila na stepenicama i bez prestanka plakala", priča Julie. "Zaspala sam uplakana. Probudila sam se sljedećeg dana. Zatim sam shvatila da moram prestati."
"Nazvala sam majku da joj kažem i rekla 'Ne želimo da nas itko dolazi tješiti. Treba nam 24 sata sa se sami sažalijevamo. a zatim krećemo na posao.'"
Sljedećeg su jutra Julie i Phil počeli ugrađivati niske rukohvate uz zidove svog 30 milijuna kuna vrijednog doma u Manchesteru. Zamisao je bila da postave igračke na krajeve rukohvata kako bi potaknuli Isabellu da hoda prema njima.
Nekoliko mjeseci kasnije prekrili su zidove i pod garaže spužvom kako bi joj napravili mekano mjesto za igranje.
"Bila sam poput opsjednute žene", priča Julie. "Svakoga sam ju dana satima poticala da ustane i koristi svoje noge. I uspjelo je. Bilo joj je tri godine i tri mjeseca kada je napravila svoje prve korake. Sve do tada, osjećala sam se kao da se utapam. Ti su koraci označili početak ostatka naših života."
Danas se Isabellu ne može prepoznati. Od djetešca s krivozubim osmjehom koje se prvi put pojavilo u javnosti prije desetak godina, nesposobno za hodanje bez metalnog okvira i presramežljivo da bi reklo i jednu riječ, do predivne djevojčice koja ispunjava svoje snove.
Redovita tjedna fizioterapija i redovite kontrole u bolnici omogućili su joj da odbaci okvir. Sada nosi plastične udlage koje koristi kao podršku mišićima danju i noću, te će ih najvjerojatnije morati nositi do kraja života, iako ih može skinuti za modeliranje.
