“Prisutnost uznemirenog muškarca u porođajnoj sali dovodi do toga da žene postaju napetije, zbog čega se usporava proizvodnja hormona oksitocina, koji ženama pomaže tijekom porođaja“, izjavio je francuski liječnik Michel Oden. On objašnjava da zbog toga sve više žena završava na operacijskom stolu i porađa se hitno carskim rezom.
On dodaje da oksitocin, 'lijek ljubavi', pomaže ženi da se porodi i uspostavi vezu sa svojom bebom. No, to je i 'hormon sramežljivosti', koji se ne pojavljuje kada je žena okružena ljudima i modernom tehnologijom.
Za razliku od njega, zagovornici prisutnosti muškaraca porođaju ističu da su oni uvijek tu jer njihove supruge tako žele i dodaju da treba vjerovati u majčinski instinkt.
Iako se sve češće prisutnost muškaraca u porođajnoj sali poklapa s povećanim brojem porođaja putem carskog reza, taj pristup je i uveden da se žene ne bi porađale u strogoj atmosferi u prisutnosti liječnika, već u onoj koja je ugodnija za ženu.
Tijekom šezdesetih, samo četvrtina muškaraca je prisustvovala porođaju svojih partnerica, dok danas to čini gotovo 90 posto njih.
Za razliku od dr. Odena, najveći zagovornik prisutnosti muškaraca porođaju je američki liječnik Robert Bradley, smatra da prisutnost supruga kao takozvanog 'porođajnog trenera' opušta žene, zbog čega se 90 posto tako obavljenih porođaja odvija bez bilo kakvih medikamenata.
Jesu li muškaci u porođajnoj sali pomoć ili smetnja, ostat će vječno pitanje, ali zagovornici njihove prisutnosti ističu da postotak carskog reza nije povećano zbog očeva, već zbog debljine, sve starijih rodilja i straha od sudske tužbe.
