Svoje iskustvo je podijelio na Facebooku i njegov post ubrzo je postao viralan, prenosi Littletihngs.
'Kao vožnja vlakom smrti - unatrag'
"Danas, morao sam biti mama...
Znate ono kad vam supruga kaže , da sam barem otac' i vi si mislite... Ista stvar, samo obrnuta... Pa, udobno se smjestite, uzmite kokice i nešto za popiti, oslobodite si dan i čvrsto se držite jer ću vas odvesti na putovanje koje se može usporediti samo sa vožnjom na vlaku smrti 200 km/h i to unatraške, koji vas vodi kroz vodopad bljuvotine, go..ana i i puno suza. A kada završite sa svojima na redu su ona vaše djece.
Sve je počelo jučer kada sam morao odjuriti s posla. Jer sam tata... A tate imaju "ispričnicu" jer su rade na poslu pa imaju društveno prihvatljivo opravdanje, dok mame nastavljaju raditi ono što se čini da žene tako lako odrađuju.
'Moja jetra otkazuju' pisalo je Sarinom SMS-u. I tada sam postao mama. Sada je prošlo 24 sata.
Mislim da bi sada neka dramatična glazba iz serije bila primjerena.
17:00 dolazak kući – orao je sletio 17:01 Inicijalno skeniranje stanja 1. Boravište devastirano 2. Porcije smanjene; na raspolaganju gumeni bomboni, gotov umak, vrećice čaja i očiti nedostatak odmrznutog mesa. 3. Knox (dvije godine) ograničenom verbalnom vještinom komunicira kako želi gledati DVD – to je komunicira urlajući na mene
Prisilna depilacija
Finn (šest tjedana) komunicira samo igrajući se toplo-hladno: plačući za toplo, plačući suosjećajno za hladno. Stavljam DVD što mi daje malo vremena. Finn uporno ponavlja svoj zahtjev. Izgleda da nisam ni blizu. Bočica ga je smirila pa sad samo kmeči. Prodano! Znate one kuhare koji bace pogled na praznu smočnicu i od dvije konzerve i polutrulog povrća naprave gozbu s tri slijeda? Je..te se – vi ste sigurno imali instant-krumpir-. Kako se bliži noć, moje strpljenje je na izmaku. Knoxa držim tiho tako da mu dopuštam lijepiti naljepnice na moje (prilično dlakave) noge. Bio je tiho a ja sam mislio kako i nije tako strašno ako ujutro obrijem noge. Sve samo da ne probudi Finna.
Nevjerojatno je kako bebe spavaju. Kada ih presvučeš i završiš s hranjenjem i nježno ga podrigneš i ti ga pomaziš po leđima da mu olakšaš, i onda kapci postaju teški i počinje dugo disati kroz nos.. na koncu, udobna toplina mu postane previše primamljiva da bi ostao budan. To je nešto stvarno prelijepo. I onda ga lijepo umotaš, nježno poljubiš u čelo i ljuljuškaš ga dok ulaziš u sobu kao da plešeš najsporiji valcer na svijetu i nježno ga položiš u krevetić i pokriješ... To je prekrasno. Tako divan i smiren trenutak kojeg dijeliš s s njime. Sve do trenutka kad POČNE JE..NO URLATI IZ PETNIH ŽILA kao da sam ga bacio niz stepenice.
Punica kao šlag na tortu
A onda kucanje na vrata
Jeste li ikada bili i u situaciji da vas je netko zatekao kako radite nešto što ne biste smjeli? Taj osjećaj sam imao kada sam otvorio vrata kuće a tamo je bila moja punica. Stojim, neobrijan, raščupan, u hlačama i čarapama od jučer i u hoodici koja skriva činjenicu da nemam majicu. I da se nisam otuširao, ni oprao zube. Knox izlazi iz svoje spavaće vreće tražeći da otvorim čokoladicu.
Otvaram vrata i postaje očito da je hrana na Knoxovom tanjuru netaknuta, naljepnice su po cijelom dnevnom boravku ukratko u kući je apsolutni kaos. U tom trenutku sam znao da sam poražen. U tom trenutku sam znao i da punica zna da znam da sam poražen. To je jedna od onih slabosti koje se trudite sakriti od svoje svojte. Sve to je bilo tek 16 sati nakon što sam postao mama. I kolosalno podbacio. Nisam uspio čak niti održavati vlastitu higijenu, a kamoli kuću. O obrazovanju djece, pripremanju obroka ili o nekim pustolovinama i igrama s djecom da niti ne govorim.
Sarah je još u bolnici. Brzo ozdravi draga.
#želimopetbititata
