Mnogi od nas naučeni su završiti ono što smo započeli – bilo da se radilo o epizodi serije, knjizi, igri ili hrani na tanjuru. Na tu temu je na Redditu pokrenuta zanimljiva rasprava o tome trebaju li roditelji prisiljavati djecu da pojedu svu hranu s tanjura.
Korisnik Reddita ističe kako smo mnogi od nas odrasli uz pravilo ''ne pomičeš se dok ne pojedeš sve na tanjuru'', bez obzira na to jesmo li bili siti ili ne. No postavlja se pitanje trebamo li kao roditelji primjenjivati isto pravilo ili bismo trebali imati opušteniji pristup obrocima?
Objava je prikupila više od 650 komentara, uz razne korisne povratne informacije od roditelja.
"Ne tjeram ih da pojedu sve, ali stavim im tanjur sa strane i kad kažu 'gladan sam' sat vremena kasnije, objasnim im da je to zato što nisu završili večeru, pa im dam ostatak", glasi jedan komentar, s kojim su se mnogi složili.
No drugi su komentirali da ne prisiljavaju djecu da pojedu svu hranu, ali ako traže užinu nakon obroka, to ne dozvoljavaju.
"Mogu reći kad su stvarno siti, a kad uzmu tri zalogaja i kažu da su siti, pa traže užinu 100 puta nakon toga, haha - to ne dopuštam'', kaže jedan roditelj.
Velika većina ljudi slaže se da nijedno dijete ne bi trebalo prisiljavati da pojede svu hranu, ako su siti, onda su siti. Jedina zamjerka nekima je bacanje hrane, no neki razumiju da to nije djetetova krivnja, iako ne vole bacati hranu. Smatraju kako se radi o razumijevanju veličine porcija.
Prisiljavanje nije rješenje
Zahtijevanje ''čistog tanjura'' nije privlačno ni Lari Zibarras, psihologinji i trenerici za oporavak od poremećaja prehrane. Smatra da roditelji ne bi trebali prisiljavati djecu da pojedu svu hranu. ''Kada djecu prisiljavate da pojedu sve s tanjura, učite ih da ignoriraju signale o sitosti, te da jedu i nakon što pređu granicu ugode'', objašnjava. ''Većina nas zna prepoznati točku kada se osjećamo ugodno siti. Ako odemo iznad toga, brzo ćemo se osjećati nelagodno prepunjeni, a to nije ugodan osjećaj. Prisiljavanje djece da nastave jesti vodi do istog problena'', naglašava Zibarras.
Ona također napominje da kao odrasli često zaboravljamo da apetit može varirati iz dana u dan. Neke dane smo gladniji jer smo bili fizički aktivniji ili smo više koristili mozak.
''Djeca su ista – ponekad su gladna zbog rasta ili užurbanog dana prepunog igre, a ponekad jednostavno nisu toliko gladna – i to je u redu.''
Neki roditelji mogu inzistirati na dovršavanju hrane jer žele izbjeći da djeca uživaju u nečemu drugom što nije pripremljeno. No djeca mogu tvrditi da su ''sita'' kada zapravo žele pojesti užinu koja im se možda više sviđa. Dr. Zibarras kaže da prisiljavanje djece da pojedu sve s tanjura nije nužno rješenje za to.
''To dovodi do problema sa samoregulacijom, gdje djeca kasnije imaju problema prestati jesti kada su sita'', kaže ona, te dodaje kako ''to može dovesti do anksioznosti u vezi s hranom ili čak poremećaja hranjenja kasnije u životu.''
Opisuje priče svojih klijenata koji sada žive s poremećajem hranjenja jer su ih u dječjoj dobi prisiljavali da pojedu sve s tanjura.
''Poremećaji u prehrani ozbiljne su mentalne bolesti koje mogu imati veliki utjecaj na nečiji život'', dodaje.
Pomoć djeci u razumijevanju signala gladi i sitosti
Dr. Zibarras kaže da je važno redovito razgovarati s djecom o njihovoj gladi i sitosti, sugerirajući sljedeće:
Pustite djecu da opišu svoju glad
''Pitajte ih gdje u tijelu osjećaju glad i kako se to osjeća. Često ljudi glad opisuju kao grgljanje u trbuhu, ali glad se može pojaviti i na druge načine – poput osjećaja omaglice, niske energije ili gubitka fokusa.''
Redovito provjeravajte
''Pitajte ih 'Koliko si gladan? Gdje u tijelu osjećaš glad?' Možete ih čak pitati da ocijene svoju glad na skali od 1-5 (ili 1-10) kako bi naučili razliku između 'gladan sam i nisam baš jako gladan, ali mogu sada nešto pojesti''.
Komunicirajte vlastitu glad
''Djeca su zapravo vrlo dobra u prepoznavanju svojih signala sitosti. Sjetite se kako beba okrene glavu kad je gotova s hranom. (Verbaliziranjem vlastite gladi pomoći ćete im da nauče isto.)''
Što s bacanjem hrane
Mnoge obitelji razumljivo su zabrinute zbog bacanja hrane kada njihova djeca ne pojedu sve s tanjura pa dr. Zibarras daje nekoliko savjeta.
''Ako primijetite da vaše dijete redovito ne dovrši obrok, pokušajte prvo poslužiti manje porcije, s mogućnošću da uzmu više ako su još gladni. Dajte djetetu da samo sebi servira dio obroka. Na primjer, dopustite im da stave nasjeckano povrće na tanjur. Ako ostane hrane, nemojte je baciti. Stavite je u posudu i ponudite djetetu kasnije ili je spremite za sljedeći obrok. Ako redovito imate ostataka, razmislite o kuhanju manjih porcija ili planirajte jesti isti obrok dva puta zaredom'', kaže psihologinja, a piše Parents.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO: Alarm u Hrvatskoj! Djeca imaju vrlo nezdrave navike: 'Sve više to rade'
