Posebice je taj deficit pažnje vidljiv kod djece mlađe dobi, jer se usmjeravanje pažnje, kao i koncentracija vježba, odnosno radi se na njenom produljenju. To je proces i ne može se dogoditi preko noći.
Mala beba ne može niti pogled usmjeriti na jednu igračku dulje od nekoliko sekundi, dijete od godinu dana svaku igračku koju dohvati, baci čim ugleda drugu, djeca od dvije godine ne mogu bojati ili crtati dulje od nekoliko minuta po istom papiru, mijenjaju način zabave vrlo brzo, potrebno im je puno prostora da zadovolje potrebe za kretanjem, teško mogu sjediti dok nešto rade, pa čak i dok jedu... Da, to je prirodno za njihov stupanj razvoja.
No, kad tad, djeca moraju naučiti, odnosno izvježbati usmjeriti pažnju na jednu aktivnost dok je ne dovrše jer to društvo zahtjeva već pri polasku u školu. Često čujete da je neko dijete prezaigrano, pa ne može pratiti nastavu, da u vrtiću ne može sjediti za stolom dok traje ručak. Sve je to zato jer im je pažnja kratkotrajna i potrebno je vježbati njeno produljenje.
Svako dijete to može vježbati, samo su metode individualne i potrebno ih je prilagoditi djetetu. Izaberite mirnije aktivnosti kojima ćete vježbati djetetovu pažnju i koncentraciju. Važno je početi s aktivnostima za koje dijete izuzetno pokazuje interes, na primjer, ako voli slagati kockice, potičite dijete da ih slaže u neku zahtjevniju konstrukciju, kao što je dvorac, kuća ili slično. Kada dijete počinje odustajati, raznim poticajima ga vraćajte na aktivnost, na primjer: 'Hajde sada napravi ogradu' ili 'Pa tvoja kuća nema dimnjak'. Takvim detaljima djetetu vraćate interes za aktivnost i time je produljujete.
Ništa ne ide 'na silu'
Nikako nemojte ništa raditi na silu ili tjerati dijete na aktivnosti koje ga ne interesiraju. Ionako se s vremenom, kako dijete raste, interesi mijenjaju. Poželjno je djetetu nuditi razne poticaje u kojima se može izraziti, tako će im najlakše koncentracija i pažnja biti usmjerene na aktivnost.
Ako vaše dijete voli bojati, ali ne može bojati dulje od nekoliko minuta i nikada ne poboja do kraja, ponudite mu nove boje, nove materijale za bojanje. Na taj način njihovu pažnju pokušavate dulje držati usmjerenu na aktivnost bojanja.
Likovno izražavanje, kao i bilo kakvo drugo kreativno izražavanje djeci najprije pomažu u razvoju pažnje i koncentrcije, samo je važno kako ih motivirati. Poželjno je krenuti od modeliranja i oblikovanja raznih mekanih smjesa, kao što su tijesto, plastelin ili glina. One spadaju u smirujuće medije i djecu je za njih lakše zainteresirati.
Zatim bojanje, naravno raznolikim materijalom i raznolikim tehnikama (flomasteri, pastele, vodene boje, tempere, kistići, spužvice, špaga...), a kada dijete uvedete u svijet kreativnosti i kada vide što sve njihove ručice mogu, sve manje ćete poticaja trebati da ih zadržite u aktivnosti, a sve više da ih odvojite od njh.
