Sve što svaki roditelj želi je da mu dijete bude sretno, ali baš kao što odrasli mogu prolaziti kroz teške trenutke, problemi muče i mališane. Pomisao da nešto nije u redu s vašim djetetom je zabrinjavajuća, ali nemojte paničariti, upozorava dječji psiholog, profesor Sam Wass koji je podijelio nekoliko konkretnih savjeta kako prepoznati i riješiti eventualne problem.
Manifestira se na dva temelja načina
Profesor, stručnjak za dječji stres i pozornost, ističe da postoje dva temeljna načina na koji će se manifestirati problemi kod djece. "To se dosta razlikuje od djece do djece, ali kao psiholozi, skloni smo kategorizirati da s djetetom nešto nije u redu na dva vrlo različita načina", rekao je Wass, prenosi Mirror.
"Prvo je nešto što nazivamo eksternalizirajućim ponašanjem i to se događa kada se dijete iznutra osjeća loše i onda to istresa na svijet, primjerice otići će i udariti svoju sestru ili glumiti, trčati okolo, razbijati stvari i biti vrlo kaotično. Dakle, ako vidite promjene u ponašanju svog djeteta i ako imate dijete koje ima tendenciju eksternalizirati svoje loše raspoloženje i iskazivati ga na stvarima, tada može biti vrlo lako uočiti kada nešto nije u redu, ono će biti energičnije i biti više svadljivo.", objašnjava.
"To je jedan tip djeteta i ako imate takav tip djeteta, to je način na koji će uvijek imati tendenciju da upravljaju svojim lošim raspoloženjem.", dodaje.
Internalizirani stres puno teže prepoznati
Stručnjak je nastavio raspravljati o internaliziranim ponašanjima, što je još jedan obrazac ponašanja na koji roditelji trebaju paziti. Profesor Wass upozorava da je ove znakove "mnogo teže" uočiti, apelirajući na roditelje da ulože napor kako bi pripazili na ove zabrinjavajuće znakove.
"Internalizacija je potpuno suprotan obrazac, tako da kada je dijete loše raspoloženo, ono će preokrenuti stvari na sebe i postati manje komunikativno", kaže. "Kad se ne osjećaju dobro sami sa sobom, učinit će ono što mi zovemo promišljanje, tako da će im se misli vrtjeti ukrug i ukrug u glavi, ali neće ih podijeliti s drugima. To je nešto što se često javlja u obitelji, tako da i sami možete imati tu tendenciju da gomilate brige i zapravo ne pričate o njima.". kaže
"Roditeljima to može biti teško uočiti kod djeteta, ali kada su zabrinuti ili se bore s nečim, bit će manje komunikativni, stvarat će manje buke i često će se odvojiti i težiti da budu sami. Može biti teško natjerati ih da se otvore." Nastavio je: "Dvoje djece može se boriti s nečim i reagirati na vrlo različite načine, tako da to ovisi o djetetu. Eksternalizirana ponašanja mogu vam biti vrlo uočljiva, dok je internalizirane poremećaje teže uočiti i stvarno morate znati što paziš na njih."
'Ni odrasli ne djeluje kočenje emocije, a kamoli kod djece'
Što biste točno trebali učiniti ako primijetite da vaše dijete pokazuje bilo koje od ovih izdajničkih ponašanja? Prema profesoru, najveća pogreška koju možete napraviti je reći svom djetetu da se ne ponaša tako kako se ponaša, odnosno da ne osjeća ono što osjeća, bez obzira na to internizira li ili eksternalizira svoje ponašanje.
"Iako se problemi čine suprotnim, rješenje koje se najviše temelji na dokazima je isto, a to je da inhibiranje emocija ne djeluje, ne djeluje na odrasle i definitivno ne djeluje na dijete, ne možete samo recite nekome da poništi emociju", objasnio je. "Tako, na primjer, u rujnu uvijek vidite sve te roditelje kako odvlače svoju djecu na njihov prvi dan škole, vuku ih za ruku, a njihovo dijete je u bujici suza, a roditelj hoda i govori veselim glasom, ' bit će sve u redu, lijepo ćeš se provesti, nemoj se bojati. I upravo to ne funkcionira."
Dajte im ime za ono što osjećaju
Stručnjak je dalje rekao da umjesto da im govorite što ne smiju osjećati, trebali biste svom djetetu pokušati objasniti koje su njegove emocije. "Ono što mislimo da funkcionira je jednostavno opisivanje onoga što bi dijete moglo osjećati, mi to nazivamo izgradnjom metakognitivne svijesti i to je razvijanje svijesti kod djeteta o onome što ono osjeća", objasnio je profesor Wass. “To je nešto čemu nikada ne učimo djecu u školama, ali to je nešto što moramo naučiti.
"Djeca nisu svjesna što osjećaju, ne mogu to opisati i to zato što ni sama to ne znaju. Tek tako što im opisujete što osjećaju, stječu tu samosvijest o tome što to je. Nešto u vezi sa samosvjesnošću onoga što osjećamo pomaže nam da upravljamo tom emocijom i pomaže da je smanjimo.", dodaje.
"Ono što bih učinio kao roditelj je da pomognem svom djetetu da stekne svijest o tome što osjeća, tako da to izrazim neosuđujućim riječima, govoreći nešto poput 'čini mi se da ti to osjećaš' i tako imenujete ono što ono prolazi kako biste im pomogli da bolje razumiju i nauče što su njihove emocije.", zaključuje.
