"Nakon što sam rodila svog sina i postala majkom po prvi put, bez pogovora i zastajkivanja mogla sam reći da mi je srce zaista napokon cijelo. No, moja vagina, s druge strane, nije bila.

Tijekom rutinskog pregleda šest tjedana nakon poroda, liječnica je naš susret započela riječima: 'Pa, to je prava šteta.'

To baš i nisu riječi koje želite čuti kad imate nebrojeno mnogo šavova na najosjetljivijem dijelu tijela i uz to niste dovoljno hrabre da uopće pogledate dolje i same se uvjerite kolika je šteta. To je otprilike jednako loše kao da vas liječnica pita: 'Gdje je druga igla?' nakon što je završila sa šivanjem spomenutih šavova. Tih trideset sekundi koliko joj je trebalo da je nađe bilo je gotovo jednako zastrašujuće kao i sam porod.

'Šavovi na vašim stidnim usnama nisu izdržali'

(No, moram spomenuti kako ne želim da o njoj dobijete pogrešan dojam, ona je ustvari izvrsna liječnica. Bila sam dovoljno sretna da se smjena mijenjala taman kad su mi krenuli trudovi - Oh, kakva radost! - i dok se moj prvi liječnik onesvijestio na kauč za vrijeme dok je moje dijete opušteno zapelo u mom rodnom kanalu, ona je ušla u sobu, predstavila se i nekoliko minuta kasnije moje je dijete bilo rođeno. E to ja zovem odličnom uslugom.) No, što onda nije bilo u redu? "Šavovi na vašim stidnim usnama nisu izdržali." S*anje.

Znala sam da nisam trebala raditi te vražje čučnjeve toliko rano nakon što sam rodila. Kao svaka dobra pacijentica htjela sam početi jačati mišiće zdjelice kako se ne bih upiškila gotovo svaki put kad bih se nasmijala/zakašljala/kihnula/ustala/trepnula. Ali možda sam mrvicu pretjerala? "Pogledajte, zapravo nije toliko loše."

Zatim mi je nonšalantno dodala ogledalo kako bih i sama mogla vidjeti. Bez previše detalja ću vam objasniti da je moj lijevi, unutarnji dio usana, koji je trebao ići od vrha do dna, u principu bio prepolovljen. Gornji dio sad je tvorio potpuno zaseban komad. Moj vlastiti prst od stidnih usana. "Ovaj dio praktički lebdi." Odgovorila mi je: "Pa, možemo to popraviti kad budete imali drugo dijete!" Zaista? Moram sve ovo opet prolaziti samo kako bi mi mogli popraviti vaginu??

Plakala sam dobru minutu, dok je moje šestomjesečno dijete vrištalo na stražnjem sjedalu

Nakon pregleda sjela sam u auto, stavila glavu na volan i počela plakati. I plakala sam dobru minutu (doslovno, dok je moj šestomjesečni sin sjedio u sjedalici na stražnjem sjedalu i vrištao iz sveg glasa.)

Ja sam oplakivala svoju vaginu kakvu sam imala prije poroda. A to je za mene na neki način bio simbol tranzicije u majčinstvo; simbol doslovne i fizičke transformacije svakog aspekta mog života.

Pokušala sam se požaliti svojim frendicama koje su također majke, ali nisu me baš doživljavale. Dok bismo se našle i krenule razgovarati o dojenju, spavanju i rastu zubića, pa kad bi krenule najluđe priče s poroda, moja lebdeća vagina nije se mogla mjeriti s njihovim pričama. Jedna moja prijateljica imala je otvorenje četvrtog stupnja kad je rodila svog sina. A kako ona to voli opisati: 'Vagina i analni otvor postali su mi jedno.' Jedna je frendica pak rađala otprilike tri dana, prije nego je njeno 5 kilograma teško dijete napokon izašlo. S obzirom da moja priča nije bila ovako bizarna, nisu bile baš previše suosjećajne s mojim potrganim usnama.

Moje međunožje izgleda kao jedna od onih zastrašujućih mačaka bez dlake

Ako u svemu ovome postoji i pozitivna strana, onda je to činjenica da mi suprug nikad ništa nije spomenuo vezano uz to. A, s obzirom da nikad neću biti model za vagine ili pak porno glumica, prilično sam sigurna da sam pošteđena bilo kakve javne sramote oko toga.

Voljela bih da se više ne brinem oko toga, ili da na to gledam kao što neke žene gledaju na svoje strije i ožiljke od poroda, kao na nešto što me učinilo hrabrom i snažnom majkom tigricom. Ali ja se ne osjećam tako. Moje međunožje izgleda kao jedna od onih zastrašujućih mačaka bez dlake. Možda se voli maziti, ali izgleda je*eno čudno.

I svaki put kad zaboravim što se dolje događa, i svaki put kad napokon postanem sretna svojim tijelom nakon poroda, taj mali lebdeći dio nekako mi dođe na put i sve učini mnogo neugodnijim. Kao da mi se ruga jer više nisam ista, seksi žena kakva sam bila prije poroda. Znam, znam, sad bih trebala reći: 'Ali ja sam i dalje seksi! Majčinstvo je seksi!' Neki od vas bi mi sada rekli da bih sve to trebala prigrliti. Ili jednostavno krenuti dalje. I okej, strije i opuštenija vagina možda jesu neke od normalnih posljedica poroda i to je u redu. Ali iskreno, otkinuti dio stidne usne nije jedna od njih. I ponekad prihvaćanje svog tijela nakon poroda jednostavno nije opcija.

Kad me pitaju zašto sam već šest mjeseci nakon prvog poroda ponovno ostala trudna, uvijek im iskreno odgovorim

I tako sam šest mjeseci nakon rođenja svog prvog djeteta ponovno ostala trudna. I kad god me netko pita zašto toliko rano, uvijek im iskreno odgovorim: Htjela sam roditi još jedno dijete što prije zato što ne mogu podnijeti oštećene stidne usne i želim da mi ih netko popravi, odmah. I to ih obično ušutka.

Okej, to definitivno nije jedini razlog, ali kad malo bolje razmislim o tome kako će izgledati briga o dvoje djece mlađe od dvije godine, pomalo me hvata panika. Možda više neću normalno spavati godinama. Vjerojatno ću neko vrijeme plivati u pelenama. Možda se više neću seksati dokle god njih dvoje ne presele iz kuće. Ali barem ću ponovno imati lijepu vaginu.

I ovoga puta se nadam da će je*eni šavovi držati", napisala je Emily za portal Scary Mommy.