Ovo je priča jednog takvog djeteta, danas odrasle žene, koja želi da prije no što zavirite u čašicu ili pomislite o narkoticima, saznate što ovisnost čini djeci ovisnika.
1. Mi ne znamo što to znači "normalna obitelj"
Relativan je to pojam, međutim, čak i tako shvaćen, mi doista ne znamo što to znači. Nama je normalno biti zlostavljan, osjećati strah i stalno biti u neizvjesnosti. Nije nam neuobičajeno vidjeti roditelja kako leži u nesvjesti, u vlastitoj povraćotini. Sasvim nam je normalno brinuti se za kuću, braću, sestre i roditelje.
2. Živimo u strahu
Strah je usađen duboko u nas. Bojimo se budućnosti. Strah nas je svih nepredvidljivih situacija, jer smo u takvima živjeli godinama. Nikada nismo znali gdje su nam roditelji i hoće li se ikada vratiti kući. Nikada nismo znali hoće li nas kod kuće dočekati večera ili večer pijanstva. Taj strah nikada ne nestaje.
3. Bojimo se imati djecu
Strah nas je postati roditeljima jer se bojimo kako ćemo uništiti svoju djecu onako kako su to nama učinili naši roditelji. Znamo da smo oštećeni pa ne želimo to isto prenjeti na svoju djecu. Mi ne znamo kako biti roditelj. Ta nas pomisao zastrašuje. Ukoliko imamo djecu, nikada nemamo dovoljno samopouzdanja da taj odgovoran posao, posao roditelja, radimo kako treba.
4. Grižnja savjesti
Zbog svega. Odrasli smo s ljudima o kojima smo skrbili i od kojih nikada nismo ništa dobili za uzvrat. Mi se ne znamo brinuti o sebi. Kada to pokušamo učiniti, osjećamo se krivima.
5. Život pod kontrolom
Budući smo odrasli u konstantnom osjećaju straha, neizvjesnosti i bez poznavanja "normalnog" kroz život idemo tako da nad svima i u svemu nastojim uspostaviti kontrolu. Mi živimo u kontroliranim uvjetima. Nama to nije mana. To je naša snaga.
6. Sve mora biti savršeno
Iznimno smo samokritični. Bilo kakvu kritiku na naš račun prihvaćamo vrlo teško. Sve je to posljedica straha od odbacivanja. U razgovoru s nama, nastojte birati riječi. Neka one budu pune ljubavi i suosjećanja, jer te dvije stvari mi nikada nismo imali.
7. Nismo imali djetinstvo
Dok smo bili djeca, nikada nismo imali svoj mir. Iako težimo savršenstvu, najbolje funkcioniramo u kaosu, stresu i neredu. Te tri stvari nas podsjećaju na dom.
8. Mi upravljamo svime i svima
Ovo se najčešće manifestira kod djevojaka, a posebice kod djevojaka čije su majke bile alkoholičarke. Te su djevojke morale zamijeniti svoje majke. Morale su preuzeti odgovornost. Zbog toga, mi preuzimamo odgovornost za svakoga i sve što se događa. Lakše je preuzeti odgovornost za drugoga, nego pobrinuti se za sebe.
9. Tražimo potvrdu drugih
Stalno. Samopouzdanje nam je na vrlo niskim granama. Naši nam roditelji nisu dali temelj, na kojemu bi mogli graditi povezanost s drugima. Mi nemamo samopouzdanja jer smo odrastali s ljudima koji su nas naučili kako ne vrijedimo ništa.
Stoga, odaberemo li vas za partnera ili prijatelja, ovo su stvari koje morate znati. To nije naš izbor, to je posljedica ovisnosti naših roditelja.
