NIJE LAKO /

Odrasli ste uz narcisa? Psihoterapeutkinja objašnjava kako prepoznati znakove i oporaviti se

Mnogi ljudi tek u odrasloj dobi shvate kako je narcisoidan roditelj utjecao na njihov život, a psihoterapeutkinja priča o posljedicama takvog odgoja

7.10.2025.

5:59

Antonela Ištvan

Pexels

403 Forbidden

nginx

403 Forbidden

nginx

Psihoterapeutkinja Kathleen Saxton piše knjige o iskustvu odrastanja uz roditelja koji je manipulativan i emocionalno nedostupan. Kroz osobna i stručna saznanja, opisuje kako prepoznati obrasce takvog odgoja – i, što je najvažnije, kako započeti proces oporavka od dugotrajnih emocionalnih posljedica.

Mnogi klijenti ove psihoterapeutkinje tek u odrasloj dobi shvate da su odrastali uz narcisoidnog roditelja. To osvještavanje često dolazi u ključnim životnim trenucima – kada uđu u ozbiljnu vezu i upoznaju partnerovu obitelj pa primijete koliko su međusobni odnosi drukčiji od onih u kojima su oni odrastali, piše The Guardian.

Razlika između narcisa i teške osobe

"Ili sami postanu roditelji i pomisle: 'Nikada to ne bih učinio/la svom djetetu", kaže Saxton i dodaje kako ljudi nekad trebaju doći u tridesete ili četrdesete godine kako bi shvatili kako nešto u vašem djetinjstvu nije bilo u redu. Njezin najstariji klijent ima više od 70 godina i tek se sada konačno suočio s činjenicom da ima narcisoidnu majku, koja je još uvijek živa, i s time kako je to utjecalo na cijeli njegov život.

Saxton se nada da će pomoći ljudima da prepoznaju i oporave se od narcisoidnog roditelja. Takva djeca često odrastaju pod stalnom kontrolom, u okruženju gdje je ljubav uvjetovana, a krivnja, omalovažavanje i kritika svakodnevica. Potrebe roditelja uvijek su bile ispred njihovih, a emocionalna eksploatacija bila je norma.

ZABRINJAVAJUĆI PODACI /

Generacija Z ne želi imati djecu: Oni pišu nova pravila, a neke stvari cijene više od roditeljstva

Izraz "narcis" danas se često koristi olako, osobito na društvenim mrežama, kao uvreda za bilo kakvo sebično ili manipulativno ponašanje. No takva svakodnevna uporaba, upozorava psihoterapeutkinja Kathleen Saxton, utječe na stvarno značenje i ozbiljnost narcisoidnog poremećaja ličnosti (NPL).

"Problem je u tome što ljudi kojima je zaista potrebna podrška u suočavanju s takvom osobom vjerojatno ne dobivaju pomoć koja im je potrebna jer svi pomalo prevrću očima kada kažete: 'Mislim da je moj partner, roditelj ili šef narcisoidan."

Mnogi posjeduju neke narcisoidne crte poput zaokupljenosti sobom, preuveličavanja vlastitih postignuća ili manjka empatije.

"Nadam se da čak i ljudi koji nisu dobre osobe negdje duboko u sebi imaju neku vrstu savjesti. Možda su svjesni da njihovo ponašanje nije dobro. Mnogi ljudi koji čine loše stvari, s vremenom prihvate da su bili okrutni ili sebični. Narcisi se ne bi zaustavili i promislili", objasnila je.

Učestalost narcisoizma

Teško je znati točan broj ljudi s NPL-om jer oni gotovo nikada ne pretpostavljaju da s njima nešto nije u redu i ne traže dijagnozu. "Za njih bi to bilo gotovo uvredljivo," kaže Saxton. Dijagnostički priručnik američkih psihijatara, DSM, navodi devet kriterija, od kojih je za dijagnozu potrebno zadovoljiti najmanje pet. Ti kriteriji uključuju osjećaj grandioznosti, uvjerenje da su "posebni", iskorištavanje drugih i nedostatak empatije.

Iako se procjenjuje da između 0.8 posto i 6.2 posto populacije ima dijagnosticiran NPL, Saxton otkriva da čak 10-15 posto populacije može pokazivati umjerene do visoke narcisoidne crte. To može izgledati kao upadanje u riječ, stalna potreba za pohvalom ili okretanje svakog razgovora na sebe. Na višem kraju, to može uključivati sabotažu ili namjerno potkopavanje drugih.

Postoji nekoliko tipova narcisa:

Grandiozni narcis: Najprepoznatljiviji tip, pun samovažnosti i arogancije.
Prikriveni (ranjivi) narcis: Teže ga je uočiti. Mogu se predstavljati kao introvertirani, nježni pa čak i kao žrtve koje su se "puno žrtvovale za druge", čime privlače pažnju.
Maligni narcis: Pokazuje grandioznost uz agresivno ili antisocijalno ponašanje. "Ovdje se već graniči s nekom vrstom psihopatije. To su pojedinci koji vam mogu nanijeti veliku štetu bez ikakvog osjećaja krivnje", upozorava Saxton.

Posljedice takvog odgoja

"Život s narcisom može biti jedno od najtežih i najemotivnijih iskustava koje osoba može proći. Ono što ga čini posebno razornim jest činjenica da se većina toksičnog ponašanja odvija daleko od očiju javnosti, iza zatvorenih vrata", ističe Saxton. Za razliku od fizičkog nasilja, psihičko zlostavljanje često ne ostavlja vidljive tragove, što žrtvama otežava prepoznavanje zlostavljanja i može ih navesti da posumnjaju u vlastitu percepciju stvarnosti.

Čak i unutar iste obitelji, djeca mogu imati vrlo različita iskustva s narcisoidnim roditeljem, što dodatno otežava razumijevanje stvarnosti i obiteljskih dinamika. Svako dijete često preuzima specifičnu ulogu kako bi se prilagodilo emocionalno nestabilnom okruženju:

"Zlatno dijete" – miljenik roditelja, naizgled povlašteno, ali često opterećeno perfekcionizmom i tjeskobom zbog stalne potrebe da udovolji očekivanjima.
"Žrtveni jarac" – krivac za sve obiteljske probleme, preuzima na sebe krivnju i osjećaj manje vrijednosti.
"Izgubljeno dijete" – povučeno i neprimjetno, izbjegava sukobe i pažnju, no kasnije u životu može imati poteškoća s povezivanjem i uspostavljanjem bliskih odnosa.

Ljudi koji su odrasli uz narcisoidnog roditelja često se suočavaju s velikim krizama identiteta, naglašava psihoterapeutkinja Saxton: "Oni zapravo ne znaju tko su jer su od najranije dobi morali igrati ulogu u predstavi koju je režirao narcisoidni roditelj. Bili su prisiljeni preuzeti određenu ulogu, a svaki pokušaj da se iz nje izađe bio bi kažnjen – kritikom, odbacivanjem ili ignoriranjem. Terapija im pomaže da ponovno pronađu svoje ja."

POGLEDAJTE GALERIJU