Ne, batina nije iz raja, 'jedna pedagoška' je zlostavljanje, a 'samo malo po guzi' drastično mijenja razvoj dječjeg mozga
Nova studija sa Sveučilišta Harvard objavljena u časopisu Child Development otkrila je da udaranje može biti još štetnije za razvoj djeteta nego što se prije mislilo. Istraživači su otkrili da bi udaranje djece kao oblik discipliniranja moglo promijeniti njihov razvoj mozga na sličan način kao i teži oblici zlostavljanja, kočeći područja njihova mozga uključena u percepciju prijetnji i izravno mijenjajući njihovo donošenje odluka. Promijenjeni razvoj mozga može imati ozbiljne posljedice na dijete.
Do sada su studije već dokazale kako i "blago" fizičko kažnjavanje djece ozbiljno šteti dječjem razviju, a na važnost odgoja bez udaranja upozorilo je i 225 hrvatskih stručnjaka.
"Znamo da djeca čije obitelji koriste tjelesno kažnjavanje imaju veću vjerojatnost da će razviti anksioznost, depresiju, probleme u ponašanju i druge probleme mentalnog zdravlja, ali mnogi ljudi ne razmišljaju o tome kao obliku nasilja", rekla je Katie McLaughlin, John L. Loeb izvanredni profesor društvenih znanosti i direktor Laboratorija za stres i razvoj na Odjelu za psihologiju na Harvardu, u izjavi.
Proučavali utjecaj na neurološkoj razini
"U ovoj smo studiji željeli ispitati postoji li utjecaj batina na neurobiološkoj razini, u smislu kako se mozak razvija", dodala je. Studija je istražila mozgove 40 djece koja su bila udarana i usporedila ih s uzorkom od 107 djece koja nisu. Svako dijete je zamoljeno da objasni je li u prošlosti bilo udarano ili ne, a također se procijenilo je li doživjelo ozbiljno seksualno ili fizičko zlostavljanje.
Nakon što su razdvojeni u grupe, sudionici su stavljeni pod MRI skener i prikazana su lica glumaca koja pokazuju različite emocije u različitim vremenskim razdobljima kako bi vidjeli moždanu aktivnost svakog djeteta.
Djeca koja su bila fizički kažnjavana pokazivala su veću neuralnu aktivnost dok su prikazivana uplašena lica, a to se vidjelo i kod djece koja su doživjela ozbiljno zlostavljanje, bez razlika u moždanoj aktivnosti između te dvije skupine. Ove razlike u reaktivnosti pokazuju snažnu sličnost u razvoju zlostavljane i one djece koja su "samo" fizički kažnjavana te razliku od one koja nisu udarana.
'Više razlika u stupnju nego principu'
“Iako tjelesno kažnjavanje možda ne bismo opisali kao oblik nasilja, ali s obzirom na to kako djetetov mozak reagira, nije toliko drugačije od zlostavljanja”, rekao je McLaughlin.
“To je više razlika u stupnju nego u principu.” Kao i kod mnogih studija, ovo nije bilo bez ograničenja. Nemoguće je kvantificirati koliko su djeca bila žestoko udarena, a samoprijavljivanje djece može učiniti studiju sklonom nedostatku prijavljivanja. Ovi nalazi također ne objašnjavaju zašto se vidi ova razlika između djece koja nisu udarana od one koja jesu.
Međutim, naglašava neke važne razvojne razlike među stilovima roditeljstva i može dovesti u pitanje trenutnu predodžbu o tome je li tjelesno kažnjavanje puno drugačije od nasilja.
