Zlostavljani i odbačeni, preuzimaju ulogu roditelja

Djeca koja žive u neadekvatnim obiteljima, gdje su alkohol i nasilje jedini stanari u njihovom domu, to su glavni protagonisti ovog kratkog filma koji na potresan način svjedoči živote brojnih nezaštićenih mališana, bez obzira u kojem dijelu svijeta živjeli.

Djevojčica u ovom filmu, koji cilja osvijestiti javnost na probleme zlostavljane i zanemarivane djece, preuzima roditeljsku ulogu, jer je njezina majka u nasilnoj vezi sa alkoholičarem.

Stara jedva 10-ak godina, trpi psihološko i tjelesno zlostavljanje, a istovremeno skrbi i za mlađeg brata i za posrnulom majkom. Upravo to najčešći je slučaj kod zanemarivane djece, da preuzmu ulogu koja im je prevelika, postanu "roditelj" roditelju koji se nije u stanju brinuti o sebi, a kamoli o nezaštićenoj djeci.

Priča ove djevočice opisuje sustav koji ipak reagira i izmješta ju iz roditeljskog doma, samo kako bi završila u rukama skrbnika kojima ovo duboko uznemirneo dijete nije odgovaralo i čije probleme nisu željeli razumjeti.

"Zatočena u mizeriji svojeg života. Izgubljena u tuzi moje duše. Ne vidim svjetlo. Ne vidim zoru. Ne mogu osjećati. Sanjati", govori dječji glas.

"Željela bih vidjeti moju mamu kako se smije ponovno ili pjeva omiljenu pjesmu", govori djevojčica koja je zabrinuta za svojeg malenog brata više no za vlastitu sudbinu, koja ovisi o potpunim strancima. Međutim, ova priča ima pozitivan ishod. On je sadržan u jednoj malenoj osobi koja se pojavljuje na samom kraju ovog filma.

"Ja nisam ništa kriva. Zaslužujem biti voljena. Jednoga dana doći će i moje ljeto", zaključuje djevojčica.