Ako ste rođeni u 20. stoljeću, sigurno vas je već prošao val tople nostalgije dobro poznatih dječjih igara. A sada probajte zamisliti koje će riječi jednoga dana probuditi sjećanja današnje djece na njihovo djetinjstvo. Pa probajmo: joystick, Playstation, tablet, iPhone, Wii…
Danas se često čudimo pa i divimo kako dijete od četiri godine koje još ne zna ni čitati, bez imalo napora pokrene igricu na Androidu, koristi Youtube za crtiće i pjesmice ili u izborniku na Wii igrama podesi igru koju želi igrati. Dijete se kroz današnji svijet tehnike jako lako i brzo razvija u smjeru tehnološke pismenosti. Što je za njega naravno i neophodno s obzirom da se već danas ne može zamisliti svakodnevnica bez tehnologije. No koje su prednosti starih i sada već pomalo zaboravljenih dječjih igara?
Za početak, nisu vam potrebni nikakvi prezahtjevni rekviziti. Jedan običan gumi-gumi i dijete se može igrati gdje god da se nađe. Pa čak i na otvorenom! Igre koje ne uključuju tehniku, često uključuju drugu djecu. Na taj način dijete razvija svoje socijalne i komunikacijske sposobnosti. Jedna igra često ima nekoliko verzija kao i pravila, tako da se ona uvijek mogu mijenjati i prilagođavati broju igrača ili verzijama igre. Tu nastupa dječja kreativnost i sposobnost prilagođavanja određenim situacijama.
Također, dječje igre često stavljaju sudionike u različite pozicije. U jednoj epizodi 'skrivača' dijete traži najbolje mjesto za skrivanje, u drugoj pokušava pronaći nekoga baš na tom mjestu, a u trećoj je sudac. Na taj način djeca ulaze u različite uloge u kojima često moraju razmišljati o drugim sudionicima i što bi oni napravili ili pak sagledati objektivnu stranu igre ako sude.
Dječje igre često zahtijevaju vizualizaciju određene situacije, a za to je potrebna mašta. Mislite da žandar nikada ne zamišlja kako i što napraviti kada uhvati lopova? Kako će izgledati ta scena? Hoće li se lopov opirati dok mu bude stavljao lisice? Hoće li mu možda pobjeći? Što dovodi i do sljedeće vještine, a to je 'predviđanje unaprijed'.
Društvene igre često su kombinacija sreće i taktike. Tako u igri 'Čovječe ne ljuti se', dijete treba razmisliti prije nego li pomakne jednog od pijuna. Za koliko polja ga protivnik može sustići, hoće li sa šesticom ubrzati svog pijuna ili izvaditi sljedećeg i imati uvijek jednog pijuna u igri? Na taj način dijete razvija sposobnost predviđanja i kombiniranja nekoliko situacija. Ipak na kraju treba izabrati i donijeti odluku.
No najveća prednost spomenutih (pa i mnogih nespomenutih) igara je mogućnost da ih dijete samo izradi. Proces izrade često i jest sama igra. Sve što vam je potrebno je nekoliko običnih kartona i flomastera za izradu twistera ili npr. aluminijske folije za izradu pikula ili jednostavno spojite nekoliko ostataka gume iz bakinog seta za šivanje pa izradite svoj gumi-gumi!
Ako želite motivirati dijete na dodatnu kreativnost, potaknite ga da stvori vlastita pravila, tko zna, možda na kraju stvori i neku posve novu, vlastitu igru.
