Danas se takav odgoj smatra 'dresurom' i nikako nije poželjan. Dobar roditelj ima potpuno drugačiji cilj u odgoju svog djeteta. Dijete bi trebalo samo doći do spoznaje što je dobro, a što zlo, jer tako će biti spremno samo prosuđivati.
Dijete mora razvijati vlastito mišljenje, mora razvijati spoznaju o dopuštenom i zabranjenom, mora razvijati vlastitu osobnost. Odgoj takvog djeteta zahtjeva puno vremena, truda, a time i strpljenja i tolerancije.
Roditelji u tome često griješe s obzirom na užurbani način života, a ponekad i zbog linije manjeg otpora. Često žele i ustraju u tome da dijete neke stvari radi mehanički i točno po uputama.
Na taj način dijete o vlastitom djelovanju neće imati niti mišljenje, niti stav, a čak ne mora niti znati zašto to radi. Dijete mora imati mogućnost da samo razmisli o onome što čini. Pa tako mora imati i pravo na pogreške, pravo na uviđanje i ispravljanje pogrešaka. To se može postići jedino beskrajnim strpljenjem.
Koliko ste se puta uhvatili kako govorite djetetu što sve mora napraviti da bi bilo spremno za vrtić? Mora se obući, oprati, uzeti igračku koju želi ponijeti. A koliko ste se puta uhvatili da ga pritom požurujete zbog stiske s vremenom i vičete na njega kako nije napravlio ovo ili ono ili kako je spor?
Kako bi se ovakve situacije što bolje riješile, mogli biste što više stvari pripremiti dan ranije kako biste tada imali više strpljenja za rituale svog djeteta.
Isto tako je s djetetovim pogreškama. Ako nemamo dovoljno strpljenja da samo uvidi gdje je pogriješilo, dijete neće prestati činiti tu jedno te istu pogrešku. Zato jer neće uvidjeti kako, zašto i u čemu je pogriješilo jer će se osloniti na prosudbu roditelja te čekati gotov i ponuđeni model ispravljanja pogreške.
Svako dijete može biti svijesno, savjesno, samostalno, odgovorno i snalažljivo, samo mora imati roditelje naoružane strpljenjem.
Savjetuju Mali kreativci
