Prije oko 6200 godina, 41 osoba na današnjem teritoriju Hrvatske ubijena je i pokopana u masovnoj grobnici, a sumnja se da su ih ubili pripadnici vlastite zajednice, prema rezultatima nove analize ostataka.
Dob u toj skupini skupini bila je od dvije do 50 godina, a oko polovice kostura pripadalo je - djeci. Mnogi od ubojitih udaraca bili su udarci u lubanju koji su došli odotraga, a na kostima ruku nije bilo tragova koji su ukazivali na to da su se žrtve pokušale obraniti od svojih napadača, izvijestili su znanstvenici u novoj studiji.
Genska analiza pokazala je da oko 70 posto preminulih nije bilo usko povezano s drugim žrtvama, već su svi dijelili zajedničko podrijetlo. Istraživači sumnjaju da je masakr mogao biti potaknut naglim porastom stanovništva ili promjenom klimatskih uvjeta koji su iscrpili resurse i doveli do neselektivnoga masovnog ubojstva.
Zagrebački arheolozi proveli analizu
Grobnica je otkrivena 2007. godine, kad je muškarac koji je živio u naselju Potočani u Hrvatskoj kopao temelj za garažu, a obilne kiše otkrile su jamu u kojoj su bili deseci kostura, piše Live Science.
Arheolozi sa Sveučilišta u Zagrebu provodili su istraživanje u blizini i mogli su započeti istragu masovne grobnice na dan kada je otkrivena, rekao je Mario Novak, vodeći autor nove studije i voditelj Laboratorija za evolucijsku antropologiju i bioarheologija na Institutu za antropološka istraživanja u Zagrebu.
Jama je malena, promjera oko dva metra i dubine od tri metra, a u nju je bez ceremonije bačeno najmanje 41 tijelo. Isprva su arheolozi mislili da su ostaci novijega datuma, bilo iz Drugoga svjetskog rata ili iz Domovinskoga rata, kazao je Novak. Ali, u jami nije bilo suvremenih predmeta - samo fragmenti keramike koji su izgledali pretpovijesno.
Kako su sve žrtve završile zajedno?
Kada su istraživači pregledali zube žrtava, nisu pronašli zubne plombe. Radiokarbonsko datiranje kostiju te fragmenti tla i keramike potvrdili su kada se dogodio pokop, datirajući ga oko 4200. prije nove ere.
Istraživači su identificirali 21 žrtvu kao djecu u dobi od dvije do 17 godina, a njih 20 kao odrasle između 18 i 50 godina; 21 umrlo bilo je muško, a 20 žensko.
Kako su sve žrtve završile zajedno pokopane? Za novo istraživanje, Novak i njegovi kolege uzorkovali su DNK iz ostataka i analizirali kosti 38 osoba. Kada su istraživači pregledali tijela, otkrili su da je većina imala barem jednu traumatičnu ozljedu na stražnjem dijelu lubanje, a neke su lubanje imale čak četiri uboda.
Jedini vjerojatan scenarij je masakr
Masovne grobnice u srednjovjekovnoj Europi često su sadržavale ljude svih dobnih i spolnih skupina koji su podlegli crnoj smrti, ali žrtve u jami Potočani umrle su od nasilja, a ne od zaraznih bolesti, objasnio je Novak.
"Jedini vjerojatan scenarij bio je masakr," rekao je on. Raspodjela muškaraca i žena, kao i odraslih i djece, bila je približno jednaka i nije bilo rana na udovima ili licima pa vjerojatno nisu bili ubijeni u okršaju tijekom borbe.
Nepoznato je jesu li žrtve bile vezane ili se na bilo koji drugi način nisu bile sposobne obraniti.
PLOS One
Samo nasumično ubijanje
"Ako vas netko napadne palicom ili mačem, refleksno ćete podići podlakticu kako biste zaštitili glavu", što bi ostavilo barem neke ostatke s urezanim tragovima na kostima ruku", kazao je Novak. "Ali nismo vidjeli nikakve ozljede lica, niti bilo kakve obrambene ozljede."
Genski podaci pokazali su da je samo 11 žrtava bila bliska rodbina, tako da masakr nije ciljao određenu obiteljsku skupinu, niti je izgledalo kao planirano diskriminacijsko ubojstvo, u kojemu su neprijatelji skloni ubijanju starijih muškaraca, dok su žene odvodili u zatočeništvo.
"U ovom je slučaju to bilo samo nasumično ubijanje, bez ikakve brige za spol i dob", istaknuo je Novak.
Žrtvama je zajedničko samo podrijetlo
Neolitska jama smrti, koja je nedavno opisana u Španjolskoj, također je sadržavala hrpu kostura - muških i ženskih, mladih i starih. DNK je pokazao da su žrtve nedavno stigle u regiju pa su ih lokalci možda zaklali štiteći svoj teritorij, ranije je izvijestio Live Science.
No, genski dokazi s nalazišta u Potočanima ukazali su na to da, iako većina mrtvih nije bila usko povezana, dijelili su zajedničko podrijetlo. To znači da nisu bili pridošlice, nego su potjecali od lokalnoga stanovništva koje je bilo homogeno i stabilno, "tako da možemo isključiti pretpostavku da je ovaj pokolj bio povezan s priljevom novih imigranata", rekao je Novak.
Najizglednije objašnjenje je ono koje su arheolozi i klimatolozi predložili za druga drevna mjesta pokolja u Njemačkoj i Austriji prije oko 5000 godina, u kojima su odrasli i djeca također neselektivno ubijani i bacani u plitke masovne grobnice.
PLOS One
Prepirke oko dragocjenih resursa?
U tim scenarijima, dugotrajne klimatske promjene koje su uzrokovale poplave ili suše - možda u kombinaciji s neočekivanim porastom stanovništva - mogle su dovesti do prepirki oko dragocjenih resursa - a u Potočanima je jedna od tih borbi postala smrtonosna.
"Proučavajući tako drevne masakre, mogli bismo pokušati uvidjeti psihologiju tih ljudi i možda pokušati spriječiti slične događaje danas", rekao je Novak.
"Imamo dokaze o drevnim masakrima koji su se dogodili barem prije 10.000 godina. Danas imamo i moderne masakre - jedino što se promijenilo je da sada imamo učinkovitija sredstva i oružje za takve stvari. Ali ne mislim da se ljudska priroda ili ljudska psihologija mnogo promijenila", zaključio je autor nove studije, koja je objavljena 10. ožujka u časopisu PLOS One.
