Poznati američki neuroznanstvenik David Eagleman u svojoj knjizi o mozgu kaže da objektivna vanjska stvarnost ne postoji. Sve što vidimo, naš mozak interpretira složenim procesima i ono što vidimo postoji samo unutar naše lubanje, ničije tuđe.
Kada pogledamo nešto crveno, ni izdaleka ne možemo biti sigurni da to crveno osoba do nas vidi na isti način. Ako to vrijedi za materijalnu stvarnost, što je s puno suptilnijim i varljivijim psihološkim procesima?! Možemo li uopće znati kako se druga osoba osjeća?
Razlike u doživljaju
Prije više od godine dana našla sam se u nezavidnoj situaciji. Jedan važan odnos je doveden u pitanje jer sam imala drugačije shvaćanje prijateljstva nego druga osoba, moja prijateljica. Imajmo na umu da smo u nekim ozbiljnim godinama te nije riječ o nekoj usijanoj tinejdžerskoj raspravi.
"Prijatelj je onaj koji za prijatelja čini sve što može, bez da ovaj drugi mora tražiti ili bilo što objašnjavati. Inače je ovaj prvi sebičan", smatrala je moja prijateljica, nakon što nisam prepoznala jednu njezinu potrebu. Ostala sam zatečena.
Nakon pomnijeg razmatranja, shvatila sam da riječi prijateljstvo pridajemo drugačije značenje. U njezinom značenju, kako ga ja vidim, prijateljstvo je odnos u kojem se predviđaju potrebe onog drugog, drugi je toliko u fokusu da jasno izražavanje nije nužno.
Za mene je, pak, pojam prijateljstva umnogome suprotan: on, uz ljubav i bliskost, podrazumijeva jasnu komunikaciju – sveti prostor u kojem se sve može iskreno reći, i o svemu raspraviti, tražiti i dobiti podrška, utjeha i zaštita.
Ali, on također, kao ni jedan odnos u mojoj knjizi značenja, nije lišen osobnih granica. U njemu svatko ima pravo na svoje "da" i svoje "ne", čak i ako smo zbog neželjenog odgovora nakratko povrijeđeni i razočarani.
Nema apsolutne istine
Nijedna od nas dvije nije u pravu jer naprosto značenja koja pridajemo ovom pojmu nisu apsolutna. Nastala su kao plod naših pojedinačnih života i onoga što se u njima dogodilo.
Kad ovakvo različito shvaćanje istog pojma zauzme svoje mjesto o bliskim, intimnim, prijateljskim odnosima - može im doći glave. Značenje određenim pojmovima i riječima ne dajemo jer tako piše u rječniku.
Značenje je u nas utkano zbog iskustva i to najčešće onog koje smo stekli tijekom osjetljivog perioda odrastanja. Neki pojmovi mogu biti negativno nabijeni i izazivati frustraciju i iritaciju jednostavno zato što su davno bili izvor povrede ili, s druge strane, zato što nam nisu bili bliski.
Uzmimo drugi primjer: osobi koja je u prošlosti bila neprestano prozivana, svako pitanje, pa i neutralno, može biti alarm da je netko poziva na red.
Najobičnije pitanje koje za cilj ima dobiti neku osobnu informaciju i pokazuje interes, poput "Zašto ti to tako radiš?", može nekome značiti da mu se poručuje da je u krivu, da ga se osuđuje, da je trebao drugačije.
Pritom, budući da je riječ o podsvjesnim procesima, osobu je teško razuvjeriti da onaj prvi "nije mislio ništa loše". Tako obje strane ostaju povrijeđene.
Obiteljski kodovi
Zamislite sljedeću situaciju. U jednoj obitelji ima puno previranja, nesigurnosti i konfuzije, no čudom, tu pojedini članovi obitelji razgovaraju i razjašnjavaju nabijene situacije. Razgovorom se konfuzija čisti, napetost olakšava i to je način na koji se postiže bliskost i podrška.
U drugoj obitelji nema pretjeranog previranja, odnosi su naizgled u redu, no članovi ove obitelji malokad nešto dijele. Ako se dogodi nešto teško, to najradije prešućuju i čekaju da prođe. Oni vrijeme provode zajedno radeći nešto korisno i tako stvaraju osjećaj povezanosti, no rijetko kad govore kako se osjećaju i ne dijele svoju intimu.
Sada zamislite djecu ovih dviju obitelji kako se susreću u odrasloj dobi. Jedna sam ja. Razgovor, ma kako težak bio, za mene je izraz približavanja, povezivanja i bliskosti. Osim toga, zbog mojih iskustava razgovor donosi olakšanje, on oslobađa konfuzije i donosi činjenice koje mi trebaju da se osjećam sigurno.
Onaj drugi, pak, razgovor doživljava kao nužno zlo. U iskustvu te osobe razgovor je uvijek rasprava, objašnjavanje, dokazivanje, često i akt dominacije. Jer se jedino u tim situacijama u životu ove osobe razgovor i događao. Jednoj je osobi to simbol približavanja, drugoj simbol razdora i ugrožavanja.
Nismo li u stanju usporediti rječnike, i nemamo li volju učiti jezik onog drugog, upoznati njegovu istinsku namjeru, bit ćemo zauvijek - izgubljeni i u prijevodu.
Ima ona stara mudrost koja kaže da čovjek vrijedi onoliko koliko jezika govori. U psihološkom smislu, mogli bismo ovu poslovicu promijeniti i reći da vrijedi onoliko koliko jezika razumije.
