Već treći put za idealno preskakanje jednog dijela zagrebačke zime odabrala sam Vijetnam. Riječ je o destinaciji na jugoistoku Azije, koja vas na prvu osvaja, ili vas odbija. Nema sumnje da sam ja u prvoj skupini. Zemlja je to poznata po svojoj gastronomiji koja pršti egzotičnim okusima, poznata po ljudima koji su vrlo prijateljski nastrojeni, fascinantne prirode, još impresivnije povijesti, i vrlo brzo rastuće ekonomije. Vijetnam je vrlo siguran i kao turistu neće vam biti nelagodno hodati samima noću. Dapače, ako vam na ulici ispadne novac, netko će dotrčati do vas kako bi vam ga vratio. Svi su nasmijani, voljni pomoći, a opet nisu napadni. Turistički jesu orijentirani, ali ne pod svaku cijenu i nećete se osjećati prevareno, niti će vam ulični prodavači bjesomučno pokušavati prodati bilo što. Potruditi se hoće, ali imaju mjeru.
Od sjevera do juga
Ove zime u Vijetnamu sam provela tri tjedna, a putovanje počela na sjeveru, preko sredine zemlje, pa sve do juga. Točnije, od glavnog grada Hanoija (vijetnamski - Hà Nôi), preko Da Nanga (blizu kojeg sam obišla i Hội An, grad pod zaštitom UNESCO-a) sve do Saigona na jugu, odnosno Ho Chi Minha. Prvi puta kad sam bila u Hanoiju, bio je to kolovoz i njihova kišna sezona, koja je, naravno, vrlo topla. Ovaj put uhvatila sam suhu sezonu, ali ipak s nešto nižim temperaturama. No, to me nije spriječilo da u glavnom gradu ove živopisne države uživam nekoliko dana. Hà Nôi je vrlo šarmantan spoj modernog i novog: u njegovom starom dijelu old quarder-u, dobit ćete osjećaj kao da je vrijeme stalo. Male uličice prepune su kovača, krojača, staklara, prodavača voća i povrća, koje izlažu na štandovima ili ih nose na posebnim drvenim polugama preko ramena. Potpuna suprotnost je novi dio glavnog grada, koji je satkan od staklenih nebodera, tornjeva, širokih prometnica, osvjetljenih avenija, trgovina luksuznom odjećom i obućom.
Naravno, otisnula sam se i do Ha Long Baya, koji se nalazi pod UNESCO-vom svjetskom baštinom. U prijevodu, Ha Long Bay znači zmaj koji se spušta, a zbog svojeg bajkovitog izgleda, svakodnevno privlači tisuće turista. Zamka toga je, naravno, gužva, ali kako se u Ha Long Bayu nema potrebe zadržavati dulje od jednog dana (ako ne unajmite sobu na brodu, gdje vam gužva neće smetati), nećete izgubiti živce.

Hoi An
Hội An, koji se nalazi na pola puta između Hoi Ana i Ho Chi Min-a, poznat je kao i grad svjetlosti. Što ne čudi, jer se u suton, kada se upali tisuće lampiona, u ovom mjestu uz rijeku, događa magija. Osim svjetala koji daju poseban ugođaj, vrlo su šarmantne i kuće u francuskom kolonijalnom stilu, ulice pune galerija i antikvarijatnima i naveliko poznatim krojačkim salonima. Nisam ništa kupila jer se na odjeću rađenu po mjeri ipak treba čekati nekoliko dana.
Nakon glavnog grada, slijedio je moderan, treći po veličini grad u Vijetnamu, Da Nang. S dva milijuna stanovnika, širokih prometnica, s kilometarskom pješčanom plažom kraj Kineskog mora, Da Nang je savršen grad za život i po mjeri čovjeka. Treći po redu bio je, meni najdraži grad Vijetnama, Saigon, odnosno Ho Chi Minh City. A on je prava moderna azijska gradska džungla: milijuni ljudi na motorima, spoj rustikalnog i novog, itekako vidljivo u arhitekturi nasljeđe Francuske i Amerike. Malo je reći da sve nabrojano Saigonu daje itekako cool dojam. Grad koji ne spava, koji nudi savršene autentične, a opet i moderne restorane, veseo je i živ, mjesto je u koje bih se uvijek vratila. Vjerojatno je Saigon jedini grad u kojem bi, uz Zagreb, mogla i zamisliti da živim.

Tragovi francuske vlasti vidljivi su u arhitekturi
Hrana, hrana i opet hrana
Hrana u Vijetnamu je, malo je reći, fantastična. Svježa, puna okusa, lagana, i vrlo pristupačna. Čak se u Michelin recommended restoranima meni za jednu osobu nađe za 10 eura. Ako ste u ograničenom budžetu, dosta će vam biti 10 eura za hranu za cijeli dan. Hrana je znatno laganija od europske pa nakon jela nema osjećaja težine i spremni ste za višesatna lutanja i istraživanja. Slavnu i prefinu (i vrlo, vrlo jaku ) vijetnamsku kavu platit ćete oko jedan euro, pivo je također jedan euro. Za margaritu ćete izdvojiti tri eura. Ne čudi stoga što se iz Vijetnama uvijek vratim s nekoliko kilograma viška.

Vijetnam je naveliko poznat po dobroj hrani
Juha (a ne kava!) za dobro jutro
Vijetnamci dan započinju juhom, odnosno s Pho Bo-om ili Pho Ga-om, ovisno priprema li se od govedine ili piletine. Služi se uz rižine rezance, nezaobilazni chilli, češnjak, i puno, puno svježeg začinskog bilja. Također, nezamislivo je otići u Vijetnam I ne probati Banh-mi; sendvič od francuskog kruha Baguette punjen mesom, povrćem i tipičnim vijetnamskim umacima. Varijanti ovog, po mnogima najfinijeg sendviča na svijetu, ima mnogo, a koju god da probate, teško da ćete se razočarati. Cijene Banh-mija kreću se oko tri eura. Obavezno je probati i vijetnamske spring rolice (Bánh Cuốn) koje se razlikuju od rolica u drugim azijskim zemljama. Riječ je o rižinom papiru u koji ćete umotati zelenu salatu, začinsko bilje, povrće, vrstu mesa koju ste već odabrali, zarolati, pa onda umakati u većinom, vrlo ljute i začinjene umake. Na kraju obroka bit ćete masni, moguće da ćete pretjerati s chilijem (jer vijetnamsko ljuto je mnogo ljuće nego naše), ali također, bit ćete siti i sretni. Drugim riječima, u Vijetnamu ćete jako teško pogriješiti u izboru hrane. Street food je odličan i itekako pristupačan, a isto je s restoranima.
Preživjeti promet
Promet u Vijetnamu je na prvu zastrašujući! Rijeke, odnosno tisuće motora u konstantom pogonu. Na jednom motoru rijetko kada se vozi samo jedna osoba, a vrlo često ćete, na jednom motoru, vidjeti cijele obitelji, odnosno, od tri do pet putnika, uključujući i djecu. Za prometne znakove ne mare previše, pretječu sa svih mogućih strana, i pravilo je doslovno - tko jači, kači! No, itekako pozitivna stvar jest činjenica da ne jurcaju, nego se motoristi kreću u prosjeku oko 30 km/h. Zbog toga sam i sama sudjelovala (ne vozila) u prometu, a na mjestu gdje smo unajmili motor, vlasnik je imao majicu s napisom - I survived Vietnam traffic (Preživjeh vijetnamski promet, umjeto - I survived Vietnam war, Preživjeh Vijetnamski rat). I preživjeli smo!
POGLEDAJTE GALERIJU