Ovo drugo je suprotno federalnom zakonu, pa bi moglo biti problema! Na ovo prvo već odavno nitko ni ne obraća previše pažnju, ali i tu ima ponešto.
Konzervativni biznismeni koji rade u istočnim zemljama sada traže novčanu naknadu od Starbucksa, koji je inače iz ovog grada, jer je ovaj međunarodni lanac kafića otvoreno podržao inicijativu gej brakova. Zaista, u gradovima poput ovog 'Smaragdnog', kako mu je nadimak, biti gej je način života koji je toliko uklopljen u ritam i duh grada, da bi njegov nestanak ozbiljno uznemirio dobar dio građana.
Već nakon desetak dana boravka u Americi, zaboravio sam što sam konkretno mislio da me tu očekuje? Znam da sam, kao i svaki od nas 33, priželjkivao onaj najveći uspjeh, ali se više ne sjećam kako sam to točno planirao izvesti? Toliko se toga događalo u međuvremenu da mi se miješaju slike prošlosti, sadašnjosti, a u smjeru budućnosti se ni ne usudim baciti pogled!
Znam da sam pripremajući se za dolazak sate i sate gledao nastupe američkih stand-up komičara, istraživao taj dio zemlje, pisao potpuno nove fore i mislio da sam napravio SVE što će mi osigurati odličan plasman. Međutim, zanemario sam par stvari.
Prva je – konkurencija. Kolege s kojima se za bodove žirija i publike borim rame uz rame, takvi su da ću uskoro nekima od njih gledati u leđa. Neki od njih su ljudi koji će za par godina postati takva imena da ću se prijateljstvom i suradnjom s njima moći hvaliti u svom dijelu svijeta, koji smo ovdje (s obzirom da je u pitanju više od jedne zemlje) nazvali – Backhomeia!
Moje kolege u zavičaju su sjajni komičari. Sada to vidim još bolje, jer je način rada i kvaliteta na razini one na američkoj klupskoj sceni. Najčešće kad čujem neku njihovu foru prvi put, ili čak i drugi i treći, nasmijem se od srca… Međutim, neki su mi tu po prvi put natjerali suze na oči! Iz takvih komičara zrači upravo ta tradicija stand-up komedije koja datira još od početaka prošlog stoljeća…
Drugo je – žiri. Uvijek različiti ljudi u različitim klubovima. Neki su iz industrije zabave (producenti, redatelji, agencije itd.), a neki su jednostavno lokalni novinari, stariji komičari i sl. Međutim, ono što im je zajedničko je da u svojim ocjenjivanjima uvijek imaju na umu to kakvu će primjenu u praksi imati te ocjene. Jednostavno, žele svojim ocjenama pomoći onim komičarima za koje misle da će im dobar plasman na ovom prestižnom natjecanju pomoći u daljnjoj karijeri. Onoj u Americi. A što je s nas nekoliko koji nismo iz Amerike? Već druge večeri mi je prišao jedan od članova žirija i rekao:
'To što ti radiš, i to na engleskom, nešto je što nitko od ovih tvojih kolega ne može ni sanjati! Od srca ti čestitam!' I onda dodao: 'Ali mi od stranaca u suštini nemamo nikakve koristi.'
I onda se prisjetim svojih par godina života u Americi, početkom ovog stoljeća, i shvatim da me u početku jako uzrujavalo to da na njihovim televizijama nema nikakvog stranog humora, čak ni onog kanadskog, a kamoli britanskog, a koji su, ustvari, na istom jeziku!
Jednostavno, praksa na glavnim televizijskim mrežama je da se ne riskira i da ako i ima neka dobra strana serija, ista dobije svoju američku inačicu. Svakako je najsvježiji primjer The Office, originalno britanski, ali je napravljena i američka verzija, koja se onda i više distribuirala u svijetu, pa neupućeni misle da je original made in USA.
Nakon nekih pola godine ili godinu, i ja sam se naviknuo da mainstream TV u ovoj zemlji ne želi strane jezike, a bogami ni naglaske!
Pored toga, dočekalo me i par kulturoloških razlika. Ono što se i kod nas, ali npr. i u Velikoj Britaniji smatra jako inteligentnim forama – igra riječi ( a pun – eng.), ovdje se doživljava jeftinim i ne baš pretjerano kvalitetnim humorom. Na moje ogromno iznenađenje, moje izvrtanje izraza bear with me u medvjeđe pokrete, naišao je na razočaravajuće reakcije tipa: 'Aaaaaaaa…' Ipak, ne bih ja bio Balkanac kad ne bih tvrdoglavo ostao pri tome, usput malo prilagođavao, i konačno posljednje večeri dobio traženu reakciju – veliki smijeh!
Ostale fore na relaciji 'mi – Amerikanci' prolazile su jako dobro i jako me raduje da se ovi ljudi od srca smiju na svoj račun. Kad smo nakon prve tri večeri u Seattleu (druga je bila u gradu preko puta jezera, imena Bellevue) trebali krenuti u dublju provinciju, savjet mojih kolega je bio – drop the suite! I to sam i napravio.
Odijelo je ostalo u hotelu i dvije večeri sam nasmijavao ljude u košulji, odjećom se uopće ne razlikujući od ostalih komičara. Rezultat – puno, puno više smijeha nego u prethodnim večerima. Iskoristio sam njihov odnos prema velikom gradu (ipak sam ja dečko iz provincije, pa znam!) da napravimo privremenu anti-Seattle koaliciju East Europe/Washington State.
Čemu se smiju Amerikanci, odnosno čime ih nasmijavaju njihovi komičari? Gotovo isto kao i kod nas: etničke ili rasne razlike, muško-ženski odnosi, novac, mediji, naročito reklame… A ako treba naći neku konkretnu razliku, mogu reći da je to da kod njih ima puno manje – politike.
'To je za televiziju!', kaže mi Scott, kolega komičar. 'Mi se u klubovima time ne zamaramo, jer toga tamo ima i previše!' I tako je, politički humor je ovdje na televiziji svakodnevica, bilo da je u pitanju stand-up ili neki drugi TV-format. Možda bi naši televizijski znalci mogli malo naučiti iz ovoga…
I tako, prolazi vrijeme. Večeri su rezervirane za nastupe, bilo ih je šest zaredom, pa onda još toliko! A da ni ne spominjem putovanja tamo i natrag, nekad i više od dva sata u jednom smjeru! Dane provodim u šetnji (još uvijek – sada mi neki već zahvaljuju na donošenju lijepog vremena…) sunčanim Seattleom i njegovim atrakcijama. Uživam u restoranima koji nude svakakva jela, odasvud.
Ipak, zna to biti pomalo skupo, pa radim i ručak kod kuće, a napravio sam i jedan eksperiment. Pozvao sam u goste kolegu Kevina Bartinija, pravog američkog Talijana iz New Yorka. Na meniju – tortellini! Prvo sam mu poslužio one koje sam našao u obližnjem dućanu, a onda one koje sam donio od doma – Aurelia Blitva. Jeo ih je bez riječi, punih usta i kimajući glavom…
Pretpostavljam da mu njegov talijanski ponos nije dopustio da glasno pohvali, ali sam mu u očima jasno pročitao: 'Mama Mia!' Veselim se njegovoj gastronomskoj osveti, a uživam u ovoj mojoj kulinarskoj pobjedi koja ima okus – blitve!
Odoh u horizontalu. Meni laku noć, a vama – dobro jutro!
