Na obroncima Pinskog rata, iznad uvale Kale u Veloj Luci se smjestila Vela Spila, jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta na Mediteranu. Ulaz špilje je okrenut prema jugu, odakle se pruža pogled prema velolučkom zaljevu, plodnom Blatskom polju, obližnjim otočićima i pučini. U podnožju špilje se u prošlosti nalazio i izvor pitke vode.
Vela Spilja se prvi put neizravno spominje u Statutu grada i otoka Korčule iz 1214. godine. Prvi je opisuje Nikola Ostojić 1853. g., upozoravajući na njezine prirodne ljepote. Već sama spilja je prirodna znamenitost - prostranu kaverna eliptičnog oblika (40 metara dužine, 17 metara u visinu, i oko 40 metara širine) kroz dva otvora na svodu osvjetljava prirodno svjetlo. Nastala su urušavanjem svoda, a do danas nijetočno određeno kada.
Oduševila i kraljicu Elizabetu
No sredinom prošlog stoljeća sve se mijenja - od 1951. obavljaju se prva ozbiljna istraživanja, a količina i značaj nalaza potaknuli su Zavod za arheologiju tadašmnje JAZU-a da započne sa sustavnim istraživanjima Vele Spile. Od 1974. radovi se obavljaju skoro svake godine.
Dosad je istraženo oko 250 četvornih metara, što iznosi oko 20% površine špilje, ali rezultati potvrđuju da se radi o jednom od najbogatijih i najznačajnijih sredozemnih špiljskih lokaliteta. U ovoj spilji su boravili ljudi od kraja paleolitika sve do sredine brončanog doba.
Pronađena arheološka građa pruža dokaze o životu nekoliko prapovijesnih ljudskih zajednica kojima je špilja bila dom, a koristili su je i za pokapanje svojih mrtvih. Tisuće pronađenih ulomaka keramike, cijelih posuda i drugih predmeta predstavljaju nalaze od prvorazredne važnosti. Na njima su ispisane stranice kulturne, društvene, duhovne i gospodarske povijesti Vele Spile te bližih i daljih krajeva Jadrana i Mediterana.
Predmeti otkriveni u Veloj Spili čuvaju se u Muzejskoj zbirci Centra za kulturu u Veloj Luci, koja je od 1991. otvorena za javnost, a izložen je tek manji dio od nekoliko tisuća dosad iskopanih artefakata.
Baba, Dida i Stanko
Osim mjesta gdje se živjelo, Vela Spila je bila i mjesto gdje se pokapalo. Prapovijesni stanovnici su ponekad pokapali svoje mrtve u neposrednoj blizini mjesta na kojem su živjeli, želeći zadržati bliskost sa svojim precima, ali također zbog vjerovanja da je smrt samo privremeno stanje nakon kojeg će uslijediti ponovno rođenje. Posebno vrijedan nalaz otkriven je tijekom iskapanja 1986. godine. Nađeni su kosturi odrasle žene i mladića koji su ležali na kamenoj konstukciji, u zgrčenom položaju, glava nagnutih u stranu. Nalaz je izazvao veliko zanimanje kod Velolučana, koji su ih od milja nazvali “baba i dida”.
U Veloj Spili pronađen je i Stanko, najstariji kostur stanovnika Mediterana. Stanko je živio u mezolitiku prije više od 9000 godina, bio je lovac, ribolovac i sakupljač plodova. Grob u kojem su pronađene kosti najstariji je iskopani grob na području bivše Jugoslavije.
Vela Spila je zapela za oko i samoj engleskoj kraljici Elizabeti koja kao velika ljubiteljica povijesti godinama financijski podupire rad istraživača sa Sveučilišta u Cambridgeu, uključenih u istraživanja na području Vele Luke.
Keramika koja promijenila arheologiju
Arheolozi su u unutrašnjosti Vele Spile nedavno otkrili vrijedne primjerke keramike stare 17 500 godina koja svjedoči o zajednici prapovijesnih umjetnika i obrtnika koju su tijekom posljednjeg ledenog doba”izumili” keramiku – tisućama godina prije nego što je ona postala normalna stvar. Nalaz se sastoji od 36 fragmenata, većinom krhotina modeliranih životinja. Arheolozi vjeruju da su oni plod umjetničke kulture koja je procvjetala u regiji prije oko 17 500 godina.
Do otkrića keramike u Veloj Spili, većina paleontologa dosad je vjerovala da nomadi iz ledenog doba nisu poznavali tehnologiju izrade keramičkih i uporabnih predmeta, no ovo otkriće pokazalo je da je izrada prapovijesne lončarije bila raširenija nego što su znanstvenici dosad mislili. Nalazi u Veloj Spili predstavljaju prve dokaze o paleolitičkoj umjetnosti keramike na kraju posljednjeg ledenog doba.
"Vrlo rijetko se na jednom nalazištu mogu vidjeti “talozi” nastali tisućama godina. Izgleda kao torta" kaže Dinko Radić, prenosi Hotspots i napominje kako postoje neoborivi dokazi o postojanju kontinuiteta života u špilji tijekom svih 17 500 godina. Postoji i mogućnost da novi slojevi pokažu još veću starost života velolučkog Homo sapiensa. Stručnjaci sa Sveučilišta u Cambridgeu nedavno su objavili svoja otkrića u “New York Timesu” i “Sunday Mirroru”, što je Velu Spilu u znanstvenim krugovima samo potvrdilo kao sinonim za otok Korčulu i Velu Luku.
