... Pa kako onda da visoko izaslanstvo Instituta za akciju ne zauzme pozicije u Setu, Nationalu, Mansionu, Cameou ili Spaceu… Uostalom, nakon pustopoljina južne i centralne Amerike, sve što umoran putnik namjernik treba je nargila na Lincoln Roadu, a nakon toga ležaljka s pogledom na Ocean Drive… anonimnost u carstvu Miami nakaza… ovo je grad u kojem ti nitko neće postavljati suvišna pitanja… živi i pusti druge da žive… zavali se u ležaljku, cuclaj jeger i promatraj paradu silikona uz plažu.
Ali ne predugo... ne dulje od 3 do 4 dana, jer tamo u Maroku, na sjeveru Afrike, tamo već čeka moja viša savjetnica za vozačko-navigacijska pitanja.
A kad ona puhne u zviždaljku, onda džabe sve pročelničke titule…pokorno se pakiram i jurim pravac Afrike. A Maroko je bombončić za prste polizati. Jedan pametan pisac je napisao da nitko nema toliko novaca i vremena da bi se dva puta vraćao na mjesta na kojima mu je bilo lijepo. Ali Marrakech je takvo mjesto, magnetski privlačno… sa glavnim trgom na kojem čovjek može sjediti čitav dan, sjediti i promatrati gomilu, bez da mu bude dosadno...
Marrakech, sa sukovima, kraljevskim rezidencijama, grandioznim hotelima... sa desetcima tisuća magnolija i narandži, sa nargilama i mirisom mesa koje tjera sline ravno u nepca…
Ako je čovjek dovoljno poduzetan, onda potpiše ugovor s nekom od lokalnih agencija, za sitan novac unajmi automobil, pa se odveze u Casablancu. Što je, zapravo, grozna ideja, jer grad je, najblaže rečeno – odvratan.
Zatim se odveze u Meknes i u Fez. Napravi izlet preko viskog Atlasa, pa završi u Ouarzazateu, na samom rubu Sahare… i sve su to lijepi marokanski gradovi… ali Marrakech te zove nazad, i pošalješ svo to road tripanje k vragu, i vratiš se nazad u taj grad-dragulj… izvališ se pod drvo narandče i zapališ nargilu...
Pročelnik za gonzo pitanja bi u Maroku mogao ostati mjesecima, ali viša savjetnica brzo potroši dane godišnjeg odmora, pa smo se nakon tjedan dana vraćali kući… preko Madrida, koji je donio nove, sasvim nepredviđene situacije… argentinske restorane, drage ljude… sitne probleme s ravnotežom i puno puno smijeha.
I nakon te neočekivane madridske dionice, konačno smo se vratili u Zagreb, u kojem kuckam ove retke. I što reći na kraju? Kojom vrstom očiju pogledati prethodnih 40 dana?
40 dana, 14 zamalja, 30-tak gradova, puno noći bez sna, 10-tak novih prijatelja...
Desetak suvenira na polici prepunoj putnih memorabilija… I ono najvažnije što ostaje – dobro staro vrijeme… To je ta zbirka koju mi nitko ne može ukrasti, otuđiti, oteti na prijevaru ili kakvom ovrhom…ne može mi je zapaliti, niti pocijepati, niti oštetiti na bilo koji način… Zbirka zvana – u dobro staro vrijeme...
U dobro staro vrijeme vozim motor po pustopoljinama Uskršnjeg otoka… počinje oluja, i divlji konji su se stisnuli pod krošnju usamljenog drveta… priđem im, ugasim motor i promatram ih sa udaljenosti od desetak metara…
U dobro staro vrijeme, izvaljeni u čamcu koji pluta Amazonom, Alex, Mike, Mathijas i ja pecamo pirane. Sakrili smo se u hlad ispod šaša, šutimo i čekamo da ribice zagrizu…i baš nam je fino…
U dobro staro vrijeme mi u Asuncionu bježi avion, jer me moj dobri stari Patrick (uz pomoć određenih konobara) držao budnim čitavu noć…
U dobro staro vrijeme hodam Quitom, slučajno se uvučem u neku vežu, i začujem kako sviraju Doorsi… ne mogu otkriti iz kojeg smjera dolazi zvuk 'This is the End'… ali nije mi niti bitno… ukipio sam se…stojim i slušam…
U dobro staro vrijeme ležim na plaži Costa Rice, gledam u zvjezdano nebo i čvrsto vjerujem da će mi se uskoro dogoditi neko čudo…
U dobro staro vrijeme se Mic, Mario i ja vozimo cestama Hondurasa i pričamo viceve o Slovencima…
Dobro staro vrijeme je kad netko leži pokraj tebe, u Marrakechu… leži pokraj tebe, spava i tebe sanja… Dobro staro vrijeme je ono od danas i ono od jučer…
Dragi čitatelju, ti koji si pratio sva ova javljanja s putovanja… Ovi zapisi, koji su namijenjeni tome da te zabave, i makar na nekoliko sekundi poprave ti raspoloženje, i ti zapisi će, prije ili kasnije, postati – dobro staro vrijeme…
Ad 2010 Zagreb Shale (posvećeno Momi i svim dragim ljudima koje sam sreo na cesti)
Prethodni članci:
arti-201003300621006 arti-201003220555006 arti-201003150416006 arti-201003080030006 arti-201003010059006
