Ljudska vrsta počela je migrirati iz Afrike prije otprilike 100.000 godina. Osim Antarktike, Amerika je bila posljednji kontinent na koji su ljudi stigli, s prvim pionirima koji su prešli sada potopljeni Beringov kopneni most koji je nekoć povezivao istočni Sibir sa Sjevernom Amerikom, piše Science, How stuff works.
Povremeno su tijekom pleistocenskog ledenog doba, koje je završilo prije 10.000 godina, velike ledene ploče prekrivale veći dio Europe i Sjeverne Amerike. Voda zatvorena u tim ledenim pločama spustila je razinu mora, omogućivši ljudima da hodaju mostom od Azije preko Arktika do Aljaske. Ali tijekom vrhunca posljednjeg glacijalnog ciklusa, njihov put prema jugu u Ameriku bio je blokiran ledenom pločom koja se protezala širom kontinenta.
Do sada su znanstvenici vjerovali da su ljudi putovali južno u Ameriku tek kada se ova ledena barijera počela topiti - najranije, prije 16.500 godina. Ali, profesori sa Sveučilišta Bournemouth, Matthew Robert Bennett i Sally Christine Reynolds, zajedno s kolegama otkrili su niz fosilnih otisaka koji sugeriraju da su ljudi prvi put kročili na kontinent tisućama godina ranije.
Ove otiske stopala, iskopane u Nacionalnom parku White Sands u Novom Meksiku, napravila je skupina tinejdžera, djece i odraslih, a datiraju od prije nekih 23.000 godina. To ih čini potencijalno najstarijim dokazom naše vrste u Americi. Njihova otkrića podupiru ideju da su ljudi bili prisutni u južnom dijelu Sjeverne Amerike prije posljednjeg glacijalnog vrhunca - teoriju koja se dosad temeljila na osporavanim i potencijalno nepouzdanim dokazima.
Postoje doslovno deseci tisuća fosilnih otisaka stopala u White Sandsu. Zajedno pričaju priče o tome kako su pretpovijesni ljudi komunicirali s izumrlom megafaunom iz ledenog doba, kao što su kolumbijski mamuti i ogromni kopneni ljenjivci.
Tragovi su bili taloženi oko rubova velike močvare - možda jezera nakon kišne sezone, ali u drugim vremenima više kao šarenilo vodenih tijela. Do sada je problem bilo datiranje ovih otisaka. Znalo se da su utisnuti prije nego što je megafauna izumrla, ali ne i kada.
Problem je bilo datiranje otisaka stopala
To se promijenilo u rujnu 2019. kada je tim pronašao tragove s neporemećenim sedimentom iznad i ispod njih. Unutar tog sedimenta nalazili su se slojevi koji su sadržavali stotine sjemenki obične jaruške trave Ruppia cirrhosa. Ovo bi sjeme, kada bi se datiralo radiokarbonskim datiranjem, otkrilo starost samih otisaka stopala. Analiza je pokazala da je sjeme staro od 21.000 do 23.000 godina, što sugerira da su ljudi više puta posjećivali to mjesto tijekom najmanje dva tisućljeća.
Otisci stopala iz White Sandsa pružaju nedvosmislene dokaze da su ljudi bili u Americi na vrhuncu posljednjeg glacijalnog vrhunca, a ne nakon nekog vremena, kako se ranije mislilo. To je velika stvar za naše razumijevanje naseljavanja Amerike i genetskog sastava autohtonih Amerikanaca.
Koristeći DNK modernih autohtonih Amerikanaca, znanstvenici su zaključili da su njihovi preci stigli iz Azije u nekoliko valova, od kojih su neki postali genetski izolirani. Uzrok ove izolacije nije jasan. Sada, novi dokazi o tragovima stopala daju objašnjenje, sugerirajući da su najraniji Amerikanci bili izolirani južno od sjevernoameričkog ledenog pokrivača, samo da bi im se drugi pridružili kada se taj pokrov otopio.
Otkriće također bi moglo ponovno otvoriti nagađanja o drugim arheološkim nalazištima u Americi. Jedna od njih je špilja Chiquihuite u Meksiku. Arheolozi su nedavno ustvrdili da dokazi iz ove špilje upućuju na to da su ljudi naselili Ameriku prije otprilike 30.000 godina - 7.000 godina prije nego što su ljudi ostavili otiske stopala u White Sandsu.
No neki osporavaju nalaze u špilji Chiquihuite jer je kameno oruđe teško protumačiti, a kamenje nalik na oruđe može nastati prirodnim procesima. Kameno oruđe također se može kretati između slojeva sedimenta i stijena. Fosilni otisci stopala ne mogu.
Skloni smo zamišljati svoje pretke kako se bore na život ili smrt - prisiljeni se boriti protiv prirodnih elemenata samo da bi preživjeli. Ipak, dokazi White Sandsa upućuju na razigrano, relativno opušteno okruženje, s tinejdžerima i djecom koji provode vrijeme zajedno u grupi.
Ovo možda i nije toliko iznenađujuće. Djeca i tinejdžeri su energičniji i razigraniji od odraslih i stoga ostavljaju više traga. Odrasli su skloniji biti ekonomičniji u svom kretanju, ostavljajući manje tragova.
Ali, drugo tumačenje ovog novog dokaza o otisku je da su tinejdžeri bili dio radne snage u tim ranim skupinama lovaca-sakupljača. Moguće je da su tragove ostavili mladi ljudi koji su donosili i nosili resurse za svoje pretpovijesne roditelje. U svakom slučaju, ljudi koji su ostavili svoje tragove na White Sandsu bili su neki od najranijih poznatih američkih tinejdžera. Uklesani u kamenu, njihovi otisci odaju počast njihovim precima, za koje sada znamo da su hodali dugim kopnenim mostom u Ameriku tisućljećima ranije nego što se uobičajeno vjerovalo.
