Od trenutka kada sam došla u Bruxelles, cimerica i ja smo kliknule. Obje volimo slušati istu vrstu glazbe, a i zanima nas ista tematika knjiga pa smo tako jednom sat vremena pričale samo o knjigama koje su nas dirnule i preporučile si jedna drugoj određene naslove.
Ah, taj račun za struju
Super smo se slagale sve dok nije stigao prvi račun za struju. Rekla mi je da joj je mjesec dana prije nego što sam došla, bio 94 eura, a nakon mog dolaska 398 eura.
Tako mi je u poruci početkom studenog poslala: "Dobila sam račun za struju i plin za prošli mjesec. Nije normalno što moram platiti 398 eura. Moramo biti jako oprezne i ne povećavati grijanje iznad 19 stupnjeva i paliti grijanje samo za potrebe kupanja ili tuširanja, inače ću dobiti ogroman iznos za platiti sljedeći mjesec."
Na to sam joj rekla ono što je već i sama jako dobro znala, a to je da smo grijanje i palile jako rijetko, većinom samo za potrebe kupanja te da treba provjeriti stanje brojila sa službom. Rekla sam da gotovo i nisam boravila u tom stanu, samo sam ondje spavala. U Parlament sam kretala u 7:15 jer se radilo od 8:30 te bih ondje bila do 18:30, tako da sam dolazila u stan tek oko 19:30-20:00h. Čak i kad smo imali slobodne vikende, svaki sam išla na izlete u obližnje gradove, države ili jednostavno istraživala Bruxelles i zato sam u stanu provodila najmanje vremena.
Europski parlament
Cimerica mi nije mogla uživo reći da porazgovaramo o temi njezinog računa, nego mi je slala poruke. Dodala je da je njezin susjed, koji živi sam i ima malo veći stan, dobio račun od 466 eura te da od početka rata u Ukrajini, računi nisu prestali rasti i da se zbog toga u Belgiji mnogi restorani zatvaraju. Stanovnici Belgije su bili upozoreni i ranije da će troškovi struje i plina jako porasti kao i sve drugo.
Račun nije imao veze s našom potrošnjom nego s inflacijom. Bila ja ondje ili ne, dobila bi taj iznos. Nismo se grijale u stanu i ona je dotad samo par puta prije spavanja, u kratkom periodu i to prije nego ćemo zaspati, uključila grijanje i to na 19 stupnjeva. U tako hladnom stanu u kojem je jako loša izolacija, 19 stupnjeva ne znači ništa, smrzavale smo se. Osjetila bi se toplina samo kad bi se upalilo na 21. Prvi tjedan je stavljala na 19 i onda smanjivala, tako da sam ubrzo vidjela da je u stanu bilo 15 pa 14,5 stupnjeva, a pred kraj mog boravka je kompletno isključila grijanje i prekidače.
Bruxelles
Kad čovjek ne krene od samoga sebe
Ona je od 5 dana u tjednu, 4 dana radila od doma pa ako bi se gledalo na koji način će se smanjiti potrošnja, mogla je poduzeti neke mjere koje se odnose na nju. Umjesto da troši na struju i internet u stanu, ali i da se smrzava, mogla je raditi iz ureda, što sam joj i predložila, ali joj je draže bilo raditi od kuće. Radila je 9-10 sati.
Nisam joj imala kako nabiti taj trošak jer sam ondje samo spavala. Nisam niti kuhala svaki dan, nego svaki drugi i nikad nisam kuhala i trošila struju duže od pola sata. Nju nisam nijednom vidjela da kuha neko jelo, u stanu je uglavnom jela tople sendviče ili gotove tortelline pa sam tako, kada sam kuhala, onda nju zvala da jede i ona. Svaka si je odvojeno kupovala hranu.
Rekla je da voda nije za piće pa smo kupovale vodu. Može se reći i da je kupovina vode nepotreban trošak, mogla je kupiti Britu. Nije jeftina, ali mislim da bi joj bila jeftinija opcija. Pitala sam i ostale ljude koji žive u Bruxellesu i svi su mi rekli da je voda ispravna za piće te da ju ne kupuju.
Ima veliki dvosobni stan, ali nije imala niti stalak za sušenje rublja. Iako ima svoju perilicu rublja, sušila je odjeću u sušionici rublja koja se nalazi prekoputa zgrade, doslovno par koraka. Sušenje odjeće je koštalo 1 euro za 12 minuta. Po meni je to nepotrebno trošenje jer ima veliki stan i prostor za to. Stalak za rublje nije neka skupa investicija, a može ga imati godinama. Unatoč tome što je sušenje bilo samo 1 euro, nakon 12 minuta, neke stvari i nisu bile baš suhe pa se tu može potrošiti par eura za svako pranje i sušenje. Ako se ide na neke drastične mjere, može se krenuti od malih stvari na kojima se može uštedjeti.
Bruxelles
Troškovi u Bruxellesu
Moji neplanirani troškovi su bili ti što sam morala kupiti termo trenirku, toplu duksu, vunene čarape, topli kućni ogrtač i termo pidžamu. Doslovno sam u stanu i spavala u tome, a nekoliko dana pred kraj mog boravka je bilo toliko hladno da sam spavala u kapi.
Cimerica je radila od doma zabundana i s kapom na glavi. Znači, nije samo meni bilo hladno, iako mi je na početku govorila da njoj nije toliko. Cijeli listopad je u Bruxellesu vani bilo toplije, jako je zahladilo tek poslije, ali je u stanu cijelo vrijeme bilo jako hladno.
Trgovine u koje sam išla su uglavnom bile Lidl i Carrefour jer su to bile trgovine koje su bile blizu stana. Carrefour se može pronaći kod gotovo svakog metroa. Iako mi je prijateljica rekla da je to jedna od skupljih trgovina, neki proizvodi jesu puno skuplji, ali mogu reći da sam baš u toj trgovini kupila tajlandsku rižu koja je odlična te puno jeftinija od riže koja se prodaje u Hrvatskoj. Isto tako sam ondje kupovala bulgur jer je pakiranje od 400 grama bilo 1,50 eura što je također jeftinije od bulgura u dm-u kod nas. Našla sam i povoljniju durum tjesteninu koja je bila oko 70 centi, dok je kod nas već u to vrijeme bila skupa pa čak i ona najjeftinija K plus. U Lidlu je recimo 400 g narezane goude bilo oko 2 eura, dok je u Hrvatskoj 100 g oko 2 eura. Tortellini su povoljniji, kao i smrznuto povrće, čak je i pakiranje od 2 velike pizze bilo 2 eura. Bila je ok, iako su umjesto gorgonzole na pizzu od 4 vrste sira stavili špinat. U rumunjskoj trgovini sam pronašla Vegetu od 250 g koja je koštala 2,25 eura.
Veliki sam ljubitelj slatkog pa bih se radije odrekla mesa nego toga. U Lidlu sam kupovala veliko pakiranje Twixa u kojem bi bilo oko 6 malih Twixova po cijeni od 1,80 eura. Kad sam prvi put vidjela tu cijenu, mislila sam da samo jedan Twix u pakiranju košta 1,80 eura. Nisam bila sigurna je li možda kod njih pravilo da ako se prodaje veće pakiranje, da cijena bude samo za jedan proizvod unutar toga ili je sve stvarno 1,80 eura. Kada sam došla na blagajnu, prvo sam pitala blagajnika da mi provjeri koja je cijena toga, a kad mi je potvrdio da je cijelo pakiranje 1,80 eura, kako se već stvorila velika gužva u trgovini, sljedeći dan sam se vratila po još koje da budem mirna sa zalihom slatkog. Inače sam plaćala jedan mali Twix u trgovinama u Parlamentu i u Carrefouru 1,80 eura, tako da je ovo bilo jako jeftino. U Lidlu su imali jako fine kroasane s čokoladom koji su koštali 80 centi.
Prijateljica me ranije upozorila na još nešto, trgovci upozoravaju kupce da pola sata prije zatvaranja moraju napustiti trgovine te da ako uđete u prodavaonicu kupiti neki komad odjeće pola sata prije zatvaranja, ne možete ga probati niti kupiti. Tako je bilo i moj prvi dan u Lidlu. Cimerica i ja smo ušle pola sata prije zatvaranja i kada smo hodale po prodavaonici i gledale što bi kupile, blagajnici su dolazili do svih nas u trgovini i tjerali nas da moramo izaći. Bilo je oko pola 19. Subotom rade do 19, a nedjeljom ne rade.
Cijene belgijskih čokolada se kreću od 5 eura pa na više. Rekli su mi da moram probati Leonidas čokoladice, koje su jako fine, ali i skupe pa sam tako 5 čokoladnih uskih štapića od tamne čokolade i naranče platila 7 eura. Od suvenira, magneti za frižider koštaju 4 eura, a kape 7 eura.
Također mi je rekla da nemaju tekuće jogurte, da ih se može kupiti u nekim turskim trgovinama pa sam tako u Lidlu vidjela samo čvrsti jogurt, a svježi sir i to jedini koji sam vidjela u Carrefouru je bio zrnati, koji je za moj ukus bio grozan. Ne postoji bolji svježi sir od domaćeg sira u Hrvatskoj s tržnice. Prijateljica je spomenula i da postoji jedna najpovoljnija trgovina koja se zove OKay. Na kraju sam otkrila da je meni ta trgovina najbliža kod metroa i stvarno se ondje može pronaći veći izbor proizvoda po povoljnijim cijenama te je veliko pakiranje Twixa ondje bilo 2 eura. Naravno, meni su cijene slatkog najviše ostale u sjećanju. Meso inače jako rijetko jedem pa ga nisam uopće kupovala.
Belgijski specijalitet - vafli
Kao veliki obožavatelj vafla, jedva sam čekala probati belgijske vafle. Što se tiče hrane i belgijskih specijaliteta, prvo mjesto na mojoj listi su držali vafli, drugo dagnje i treće pomfrit. Iako su vafli jako skupi u Belgiji, a s obzirom na to da sam rijetko išla po kafićima, po klubovima nisam uopće išla, po restoranima minimalno, nisam pušač pa nisam imala te troškove, odlučila sam otići više puta na vafle kad sam već ondje, ipak ih ne jede čovjek svaki dan. Tko dođe u Belgiju, definitivno ih mora probati na par lokacija. Kada sam tek došla, cimerica me vodila po centru Bruxellesa na vafle koje ona smatra najboljima u gradu. Ondje se čekao red i u ponudi su imali briselske i liješke vafle bez ičega ili samo s čokoladom po cijeni od 3 eura. Probala sam liješke s čokoladom i bili su fini, ali su mi falili Nutella i voće pa sam jedva čekala probati s time.
Drugi put sam išla s prijateljicom u Waffle factory, ondje sam jela s Nutellom i bananom i koštali su oko 5 eura. Bili su jako fini. Sljedeći put sam išla u centru na jedne s Nutellom i jagodama te se šokirala kad su mi naplatili 7 eura, ali bili su jako ukusni. Četvrti put sam išla u jednu drugu slastičarnu, gdje su s Nutellom i jagodom bili odlični i također sam ih platila 7 eura.
U Gentu sam vafl platila 12 eura, cijena me je šokirala, ali i prijateljičinog muža koji je Belgijanac. Oboje su mi rekli da to nisu normalne cijene te da prije nisu bili toliko skupi. Ondje sam naručila liješki vafl s Nutellom i jagodom. Stavili su puno jagoda, ali su bile jako kisele i nije bilo dovoljno slatko. Tako da je najskuplji vafl koji sam jela, bio ujedno i najgori. Iako smo mislili da je to Gent i da je izvan Bruxellesa jeftinije, nije tako bilo.
Vafl u Gentu od 12 eura
Predzadnji dan, prije nego što ću otići iz Bruxellesa, išla sam se oprostiti s vaflima na neku drugu lokaciju u centru Bruxellesa. Uzela sam samo s Nutellom, platila ga 6 eura, ali sam uživala u savršenom okusu.
Nisam imala sreće s dagnjama i pomfritom
Nisam veliki gurman, rijetko što volim od hrane, ali dagnje obožavam.
Prijateljica mi je htjela ispuniti želju pa je rekla da bolje ne idemo jesti u Bruxellesu jer su bile skupe, oko 27 eura porcija i da bi bilo bolje otići na dagnje u Francusku, blizu Sjevernog mora, što nam nije bilo daleko za putovati. Taj dan kad smo planirali ići, zbog određenih okolnosti nismo stigli i situacija je bila takva da u Belgiji restorani rade dvokratno. Najbliži grad za dagnje nam je bio Gent. Kad je prijateljica zvala restoran da pita za dagnje, oni su joj rekli da u studenom nije sezona dagnji i da većina restorana u tom periodu služi filipinske dagnje te joj je savjetovao da ih ne jedemo.
Na kraju smo morali odustati od dagnji pa ih nisam uspjela probati, nažalost. To mi je ostala kao jedna neostvarena želja.
Pomfrit se u Belgiji pravi u goveđem ulju. Iako uglavnom izbjegavam hranu koja je jako masna, morala sam probati njihov pomfrit.
Fritland Bruxelles
Istraživala sam gdje je u Bruxellesu najbolji pomfrit i otkrila Fritland, najstariji fast food s pomfritom u centru grada koji radi od 1978. Svaki put kada bih onuda prošla, vidjela bih prevelike gužve. Tako sam jedan kišni dan pred kraj mog boravka u Bruxellesu odlučila ipak ići probati. Nakon čekanja u dugačkom redu, naručila sam veliku porciju koju sam platila 5 eura i nije mi se svidjelo. Iako volim pomfrit, ovaj okus je bio, bar meni, grozan, zbog ulja. Naravno, o ukusima se ne raspravlja, nekome bi se možda i svidjelo, ali ne bih ih više jela.
Pomfrit iz Fritlanda
U Belgiji se piva mogu pronaći na svakom koraku i to svih mogućih vrsta zbog čega je Bruxelles pravi raj za pivoljupce.
Cijene piva se kreću od 3,70 do 18 eura, barem po onome što sam vidjela. Iako ne volim pivo, probala sam od višnje i maline i bilo je fino, kao slatki sok. Neki voćni imaju čak i 3% alkohola. Mnogi su pričali da idu na prave degustacije piva nakon čega se gotovo "oduzmu" nakon 2 čaše.
Piva u Bruxellesu
Najbolji burger i pizza u gradu
Kako nismo uspjele ići na dagnje, prijateljica i ja smo išle na najbolju pizzu u gradu. Rekla je da je pizzerija Nona uvijek puna gostiju i da je jako ukusna pizza, što sam se brzo i uvjerila.
U Noni prave napuljske pizze u krušnoj peći koristeći prirodne sastojke s belgijskih farmi. Izabrala sam pizzu imena Bufala motza bella, koja je od rajčice i Buffallo mozzarelle. To je bila jedna od najfinijih pizza koje sam ikad probala i koju je vrijedilo čekati u redu. Koštala je 13,90 eura. Taj dan je na meniju bila i jedna jako zanimljiva vrsta pizze koju sam isto htjela probati, od kruške, meda, lješnjaka, mozzarelle i gorgonzole. Izgledala je primamljivo, zelene boje. Ugođaj je bio kao da ste kod kuće pa su tako neki sjeli za šank i jeli svoju pizzu jer su svi stolovi bili zauzeti.
Pizzerija Nona u Bruxellesu
Dobila sam još jednu preporuku, da moram probati i najbolji burger u gradu. Radi se o Manhattn's Burgers restoranu koji osim primamljivih burgera ima i zanimljiv interijer crno-žute boje. Ondje se gosti sami poslužuju na principu McDonaldsa.
Izabrala sam Empire Cheese burger i belgijski pomfrit. S obzirom na to da se danas sve dodatno naplaćuje, iznenadilo me što na stolu imaju besplatan ketchup i majonezu. Nema se što reći, bilo je jako ukusno. Sam burger je koštao 11,20 eura, belgijski pomfrit 3,90, a mala Coca Cola 2,90 eura. Nije jeftin izbor, ali kada ne znate hoćete li se ikad vratiti, neke stvari morate probati.
Manhattn's Burgers u Bruxellesu
Dan kada sam se htjela vratiti u Hrvatsku
Dan kada je cimerica prevršila svaku mjeru je bilo kada je isključila grijanje i bojler.
Vratila sam se u stan oko 15h, to je bio vikend i htjela sam oprati kosu dok je dan. Moje pravilo je bilo da operem kosu ranije tijekom dana, nikako navečer jer je užasno hladno i ne želim se razboljeti. Ona nije bila u stanu. Htjela sam se okupati, međutim, ne samo da je isključila bojler u kupaonici, isključila je sve prekidače u nekoj drugoj prostoriji. Nisam otkrila gdje su ti prekidači u stanu pa pretpostavljam da se nalaze u podrumu. Sve je isključila da ne mogu ništa uključiti. Nisam mogla oprati kosu i smrzavala sam se. Fotkala sam joj isključen bojler i poslala poruku da je sve isključeno i da ne mogu oprati kosu te ju pitala gdje mogu uključiti, na što mi je ona odgovorila: "Provjeravam stanje brojila da vidim promjene kad me nema. Bojler sam isključila i treba ostati isključen dok se ne budemo trebale tuširati. Upalit ću ga kad se vratim." Naravno, vratila se u 23h kad je bilo prekasno za kupanje.
To je bila kap koja je prelila čašu, htjela sam se čim prije vratiti u Hrvatsku jer živjeti u takvim nehumanim uvjetima nema smisla, dok s druge strane ona troši na neke svoje gušte, ovdje kuka za troškove i provodi diktatorske mjere. Mogla je biti svjesna da je s malom plaćom teško plaćati veliki stan koji ne možeš ugrijati i mogla je unaprijed znati da će imati velike troškove, ali i da je inflacija. Visoke cijene su neizbježne. Oni koji se odluče na drastične mjere te se u potpunosti prestanu grijati na bilo koji način (uvijek postoji način i za povoljnije grijanje), žrtvuju svoje zdravlje, mogu se razboljeti te onda skupo plaćati liječenje, što na kraju ne dovodi ni do kakve uštede. Zdravlje bi ipak trebalo biti na prvom mjestu.
Nisam konfliktna osoba, izbjegavam svađe i drame, a kako je ona mene primila u svoj dom po prihvatljivoj cijeni, što nije morala, zahvalna sam joj na tome jer nisam mogla naći smještaj. Nisam se htjela prepirati niti inzistirati na grijanju pa sam se prilagodila i utopljavala. Prijateljica mi je posudila i prsluk na baterije koji dobro zagrije tijelo te me definitivno spasila time. Njoj sam zahvalna na svemu. Iako smo puno puta na Net.hr-u pisali o načinima štednje i grijanju, nisam znala za taj prsluk, a sada, nakon korištenja, mogu ga preporučiti svakome. Posudila mi je i višnje koje griju, ali ih nisam uspjela isprobati jer nismo imale pećnicu ni mikrovalnu. Radi se o višnjama koje su zamotane u tkaninu, zagrijavaju se u pećnici ili mikrovalnoj pa se tako tople stave kod stopala i griju noge. Rekla mi je da je to odličan način za ugrijati se i otkrila još jedan način kako može biti toplo bez velikih troškova.
Iskustvo u Bruxellesu mi je bilo stvarno lijepo i pozitivno, čak nas je i vrijeme poslužilo jer je začudo, cijeli listopad bio topao, gotovo nije bilo kiše, ali zbog tolikog smrzavanja i drastičnih mjera koji nisu humani niti za jednog čovjeka, jedva sam se čekala vratiti u Hrvatsku. I naravno, kada sam se vratila u Hrvatsku, vratila sam se u stan koji je bio toliko topao da mi je to bilo pretoplo pa sam skroz otvarala prozore.
Bruxelles
