Karving, odnosno vijuganje u zareznoj tehnici je savladavanje nizanja zavoja vožnjom po rubnicima bez otklizavanja. Ovo vijuganje nije moguće bez odgovarajuće naglašenog bočnog luka, odnosno oblika same daske.
Na uređenom skijalištu karving predstavlja veliki užitak, te je osnova za natjecateljske discipline kao što su slalom, veleslalom i boardercross. Također, poznavanje i savladavanje karvinga potrebno je i za izvođenje likova na većim skakaonicama i u snježnom kanalu (halfpipe).
Ideja karvinga je u dovoljnom naginjanju daske u odnosu na podlogu kako bismo ju postavili na rubnik te iskoristili njen oblik i fleksibilnost za dobivanje vijuganja dok kontroliramo prebacivanje daske s rubnika na rubnik i pomicanje težine kako bi zadržali ravnotežu.
Karving je napredna tehnika te prije početka učenja moramo dobro savladati vijuganje s odgurivanjem od rubnika te se osjećati sigurno pri većim brzinama budući da brzina daje veću stabilnost te pojačava centrifugalnu silu. Odnosno, pri karvingu brzina nam omogućava lakše održavanje ravnoteže na dasci dok se naginjemo cijelim tijelom u zavoj.
Za početak si izaberemo široku, preglednu, blagu do lagano strmu padinu. Snijeg treba biti utaban i ne pretvrd ili leden. Brzina je kod karvinga veća i hodnik vožnje širi, zato najveći naglasak mora biti na sigurnosti. Moramo strogo paziti da ne ugrožavamo sebe i/ili druge sudionike na stazi.
Karving izvodimo tako da nam tijelo mora biti opušteno, oba stopala ravnomjerno opterećena, te težište tijela centralno postavljeno na dasci. Počinjemo u kosom spustu kako bismo zadobili potrebnu brzinu.
Prije zavoja snizimo težište, kako bismo opteretili rubnik te postigli položaj tijela za rasterećenje - odriv na gore. Promjenu rubnika izvedemo rasterećenjem (energičnim uzdizanjem tijela na gore) i prijenosom težine na donji rubnik.
Zavoj više ne izvodimo okretom tijela već naginjanjem cijelog tijela unutar zavoja. Za vrijeme vožnje koljena guramo u centar zavoja, odnosno prebacujemo težinu tijela na prste u zavoju po prstima, te na pete u zavoju na petama.
Gornji dio tijela treba biti što više uspravan, bez zasuka trupa, te samo konstantnim snižavanjem težišta u koljenima kroz cijeli zavoj kontroliramo njegovo izvođenje. Na taj način dovodimo tijelo ponovno u položaj opterećenja daske kako bismo mogli rasterećenjem prebaciti u slijedeći zavoj.
Zavoj je završen u točki, kada brzinu smanjimo do te mjere, da možemo bez teškoća započeti novi zavoj. Budući u ovoj tehnici dolazi do razvijanja velikih brzina, kontroliramo je zaključkom zavoja prema uzbrdici. Slijedi novo rasterećenje i ponavljanje svega u drugu stranu.
Pri učenju pogledajte trag na snijegu koji ostavljate iza sebe. Ukoliko je vaš trag tanka linija urezana u snijeg, bez širokih tragova otklizavanja, zavoj ste izveli uspješno.
U zareznoj tehnici možemo na dijelu skijališta s blažim nagibom vijugati u užem hodniku, budući da zbog blaže padine ne dolazi do ubrzavanja.
NAJČEŠĆE GREŠKE:
Malu školu snowboarda vam donosimo u suradnji s Udrugom učitelja snowboarda (www.snowboard-ucitelji.hr)
Prethodne lekcije male škole snowboarda: arti-200912290629006 arti-200912150694006 arti-200912010699006 arti-200911240672006 arti-200911180670006 arti-200911100713006 arti-200910260393006
