Malo tko bi pristao na pothvat na kakav se odlučio Hrvoje Jurić, koji je sa svoja dva psa otišao na sami sjever Norveške, točnije u Nordkapp, i to električnim biciklom! U razgovoru za Net.hr otkrio je kako je sama organizacija projekta trajala godinu dana, a dva do tri mjeseca se pripremao u Gorskom kotaru na nešto nižim temperaturama. Ali i fizički - plivajući, biciklirajući i planinareći.
"Ovo je nastavak na put oko svijeta koji sam napravio 2019. Tu je bila riječ o projektu Giant World Tour, ovo je sada isto Giant World Tour Norway, a još me čeka i Giant World Tour Island i time sam zaokružio testiranje električnih bicikala u ekstremnim uvjetima, što je i bio jedan od ciljeva."
Lofoten otočje
Najveći izazov su bili psi i 113 kilograma tereta
Hrvoje nam kaže kako mu je ovo drugi put da zimi ide u Nordkapp. Prvi put je išao 2016., ali na običnom biciklu.
"Već sam imao iskustva sa zimom, ali je sada veliki izazov bio voditi dva psa sa sobom. Bicikl je izdržao sve i nije bilo nikakvih problema što se toga tiče. Najniža temperatura je bila -23, a konstantno su temperature bile oko -11. Veći izazov je bio voditi dva psa jer u Norveškoj ne možete nikamo ući sa psima. U smislu, ne mogu ulaziti u kafiće, restorane i tako dalje. Što znači da kada bismo izašli iz prenoćišta, skroz do navečer dok opet nismo došli u prenoćište, cijelo vrijeme smo bili vani. To je bilo teže i sav taj teret… Moji psi, Ena i Max, s prikolicom imaju 70 kilograma, a onda plus još moja hrana, njihova hrana, moja oprema, njihova oprema, fotooprema, oko 113 kilograma tereta sam imao. To mi je bio veći problem nego hladnoća", otkriva nam Hrvoje.
Bicikl na -23 stupnjeva
Najviše nas je zanimalo kako je punio bicikl, ali kaže kako s tim nije imao problema.
"Imao sam sa sobom tri baterije tako da mi je to bilo dovoljno za neke veće udaljenosti od oko 100 ili 110 kilometara, a dnevno sam vozio između 60 i 70 kilometara. Onda sam navečer kada bih došao u prenoćište stavio puniti baterije. Ponio sam dva punjača tako da kada bi se jedna napunila, stavio bih puniti drugu i tako sam riješio problem."
'Uhvatila nas je snježna oluja. Umalo nas je udario autobus'
Put je trajao 45 dana, a prešao je oko 2100 kilometara. Ipak, predzadnji dan je nastala prava drama.
"Vrijeme je bilo jako promjenjivo. Norvežani kažu da ne pamte ovakvu promjenjivu i tešku zimu u smislu da u vrlo kratkom vremenu dođe nevrijeme. Predzadnji dan nas je uhvatila snježna oluja, baš prava mećava gdje nisam vidio ništa ispred sebe. Umalo nas je udario autobus jer je išao prebrzo. Samo je uletio u tu snježnu oluju i nije na vrijeme kočio. Tih zadnjih 13 kilometara je bilo zatvoreno i osjećao sam se tužno… Napravio sam koliko sam mogao, ali mi je bilo žao zbog tih zadnjih 13 kilometara. Ali, idući dan kada sam se probudio vidio sam da se vrijeme malo popravilo i da imamo nekih dva ili tri sata dobrog vremena. I dalje je vjetar derao i padao je snijeg, ali je cesta bila otvorena tako da smo taj 45. dan putovanja uspjeli doći na Nordkapp."
Teški trenuci: 'Stvarni osjećaj bio je -40. Lice mi se počelo lediti...'
Nije bilo lako ni nekoliko dana prije nego je došlo do snježne oluje.
"Tada su bila -23 Celzijeva stupnja, a vjetar je puhao tako da je stvarni osjećaj bio kao -40. Tu mi se lice počelo lediti, a imao sam zaista vrhunsku opremu za sebe. Bilo je teško i disati. Ajde da je prvi dan, ali to je već bio negdje 40. dan putovanja i jako je teško tijelu da stvori toplinsku energiju."
Hrvoju to nije bilo prvi put da se susreo sa snježnom olujom na sjeveru Norveške.
"U zimu 2016. kada sam išao na Nordkapp mislio sam da ću poginuti. Na jugu je oluja odnijela cijelu konstrukciju nogometnog igrališta i cijeli krov, sve je otišlo. Tako da… kada dođe snježna oluja, to je kraj. Bacilo me s bicikla, a imao sam sreće što me bacilo na snijeg pa nisam ništa slomio."
Sve je podredio svojim psima
Najveći izazov tijekom 45-dnevnog putovanja bili su mu njegovi psi, Ena (6) i Max (4).
"Sve sam podredio njima. Ja se mogu za sebe pobrinuti, a oni su takvi da će me svugdje slijediti. Oni su mi jedina obitelj, živim samo s njima. Jako sam im privržen, pazim da im je sve okej, da sve dobro podnose. Ujutro kada bih se probudio prvo sam njih prošetao, vratio se nazad, umio se i oprao zube, spremio stvari i tada bismo otišli van. Negdje pet-šest puta smo sigurno stali tijekom dana da oni prošeću, protegnu noge i da im bude kao da su kod kuće. Njih dvoje su inače par i jako se dobro slažu. Nekada se ponašaju kao stari bračni par, ali stvarno super funkcioniraju", govori nam kroz smijeh Hrvoje, koji je prije prodao svoju kuću i sada živi u automobilu.
Fjordovi
"Smetalo mi je jer kod kuće nikada nisam bio, inače se bavim fotografijom i videom pa stalno putujem. A kako sam stalno u autu, Ena i Max su uvijek sa mnom. Postali smo, što moj prijatelj kaže, digitalni cigani", kaže kroz smijeh.
Čopor
Hrvoje sada od ovoga projekta radi i dokumentarni film i knjigu, a to planira do kraja godine promovirati po Hrvatskoj i regiji.
