Povratak kući u teoriji se činio jednostavnijim nego što je na kraju ispalo... Odmah na izlasku iz Dakara naišle smo na prvu prepreku. Iako smo se naslušale različitih priča ljudi koje smo sretale na ovom putovanju, još nismo same iskusile veću neugodnost s korumpiranom policijom.
Znale smo da bi svaku prometnu grešku mogle skupo platiti, pa smo uvijek posebno pazile da sve bude po pravilima. Bez obzira na to, snažan zvižduk prometnog policajca u trenutku nas je zaustavio.
arti-201103040045006 'Papire molim', tražio je. Nakon što smo mu predale sve dokumente, hladno je ustanovio da Stefany nije bila vezana i počeo pisati kaznu. 'Molim?! Je l' ovo neka šala?!', nismo mogle vjerovati pokazujući policajcu sigurnosni pojas kojim smo obje bile vezane cijelo vrijeme. Nije se dao omesti i grubo je odbijao naše žalbe držeći čvrsto u rukama dokumente.
'Platite kaznu i možete ići', ponavljao je. Nakon pola sata glasnog svađanja i našeg inzistiranja da nas odvede u policijsku stanicu, gdje ćemo razjasniti očiti slučaj korupcije, napokon nas je pustio bez kazne.
arti-201102230404006 Sljedeća prepreka bila je na samoj granici. Došle smo taman prije zatvaranja, uspjele obaviti sve formalnosti i ući u Mauritaniju. Ali, tada se pojavio problem...
'Opasno je jer je kasno, ne možete večeras nastaviti put. Morat ćete prespavati ovdje', smireno je rekao carinik, pokazujući tanku deku na podu stanice. Punih 45 minuta vodile smo s njim raspravu i objašnjavale mu da je sasvim u redu i da možemo voziti same po noći.
'Ali cesta ne postoji, nema rasvjete, nije naseljeno i sve u okrugu od 70 km je puno divljih životinja', zavapio je.
'Gospodine, sve znamo, ne brinite, ovom cestom smo već prošle', smirivale smo ga. U trenutku njegove slabosti brzinski smo pokupile putovnice s prašnjavog stola i nastavile put.
Bez većih problema snalazile smo se u pustom području u mrklom mraku i pred zoru izbile na glavnu cestu do Nouakchotta. Izmjenjivale smo se za upravljačem i odlučile nastaviti skroz do Nouadhibua, koji je na granici s Marokom. Tamo smo zaustavile auto i odspavale dva sata prije nego prijeđemo granicu i uđemo u Maroko.
Odmah po prelasku nastavile smo s vožnjom kroz Zapadnu Saharu i nakon dan i pol putovanja došle do prekrasnog lučkog gradića iz 18. stoljeća, čija je medina opasana visokim zidinama još od 2001. pod zaštitom UNESCO-a.
Malo je toga što putnik koji se ovdje zatekne ne bi mogao pronaći za sebe. Krojena po svačijem ukusu, Essaouira čudnovato uspijeva spojiti eleganciju starog, povijesno značajnog grada bogate kulturne baštine s elementima modernih tekovina čineći tako primamljiv i izuzetno pitak koktel naizgled nespojivih sastojaka.
Vrijeme ovdje kao da je stalo i nemoguće je osjetiti dobro nam znanu dimenziju u kojoj se proživljava stres, žurba ili nervoza. Život teče nekako mirnije, čula upijaju svaku esenciju koja se prolijeva prostorom i čini se da je trenutak zapravo vječnost. A onda opet lutanje bezbrojnim uskim uličicama nalik labirintu i ispijanje svježe iscijeđenog soka od naranče dok se sjedi na suncu i promatra život oko sebe, toliko ispuni dan da je on već prošao u trenutku kad ste prvi put pomislili na sat.
Dva dana provedena ovdje napunila su nam baterije za povratak kući. Omamljujući slatki mirisi iz tek otvorenih brijačnica te su nas zore ispratili do auta. Misiju smo ispunile i sad nas čeka samo duga suhoparna vožnja do Zagreba.
Prva dionica koju treba prevaliti je 600 kilometara dug put do trajekta kojim ćemo preći na europsko tlo. Na brzinu smo pojele palačinku s čokoladom na obližnjem štandu, ubacile ruksake u auto i stisnule papučicu gasa.
Predvečer smo stigle do trajektnog pristaništa u Tangieru. Iako je trajekt išao u 22 sata, prvo noćenje predvidjele smo tek u Andori, što nam nije predstavljalo problem s obzirom da smo do sada već bile navikle na megavožnje u jednom komadu. Dogovor je da se mijenjamo za upravljačem čim jedna osjeti umor, što je u pravilu bilo svakih 10-ak, 15-ak sati. Izašle smo iz auta kupiti karte za trajekt i malo protegnuti noge, kad nas je dočekalo neugodno iznenađenje.
'Imate li neku drugu kreditnu karticu?', upitao je jedan od dečki koji su prodavali karte. 'Ovu ne primamo', nadovezao se drugi.
'Kako sad to... Nemamo drugu karticu, a nemamo više ni novca kod sebe', iznenadila se Stefany.
Noćna mora svakog putnika. Putovanje je praktički završilo, dojmovi s puta savršeni, još samo fali tih par koraka do doma i onda se pojavi problem. Onaj najgori mogući. Onaj kad nema automata da izvučeš novce. Onaj kad je već kasno i ne rade banke. Onaj kad ti je postalo jasno da ćeš prespavati u autu na trajektom pristaništu.
'A ništa...', rekla sam i počela se smijati.
'Malo ćemo čilat noćas u autu', dodala je Stefany.
Dečki su, međutim, bili malo više zabrinuti našom situacijom i odlučili su nas pustiti na trajekt bez obzira što nemamo dovoljno novca. Iznenađene, pitale smo kome možemo poslati novac kad stignemo kući. Inzistirale smo da nam daju neki račun da uplatimo.
arti-201102190149006 'Ma zaboravite, to je poklon za vas', nisu se dali smesti. 'Shukran, shukran', ponovile smo obje i pozdravile se s njima krenuvši prema carini.
Uz kraće stanke da natankamo benzin (koji smo, by the way, iz Zapadne Sahare imale spremnog u kanistrima jer je tamo upola jeftiniji benzin nego u Francuskoj, ha!) i noćenja u Andori, ništa nije prekidalo našu vožnju do Zagreba.
Cijelim putem vrtjela sam film svega što nam se događalo u ova dva mjeseca. Upoznale smo divne ljude, fascinantnu kulturu i običaje, bile ucjenjivane od strane korumpirane vojske i policije, spavale na nemogućim mjestima, u više navrata tijekom vožnje danima uopće nismo spavale, bile gladne i prljave, u kratkom razdoblju prošle kroz snijeg, pustinju i prašumu, uživale, kupale se na prekrasnim plažama i gostile se plodovima mora, svjedočile najtoplijim ljudskim gestama. Osjećaj je kao da smo za ovo kratko vrijeme proživjele cijeli jedan život.
U cik zore, premorene od dvodnevne vožnje, stigle smo na posljednju granicu na ovom putu. 'Dugo vas nije bilo', uz osmijeh je prokomentirao carinik: 'Dobro nam došle kući, djevojke!'
Vezani članci:
arti-201102130120006 arti-201102070373006 arti-201102010207006 arti-201101240857006 arti-201101190749006
