Nagrađivani hrvatski travel-bloger i putnički influencer Kristijan Iličić, koji iza sebe ima više od stotinu posjećenih država, na svom Facebook profilu ispričao je pratiteljima iskustvo susreta s talibanima u Afganistanu.
Koliko je opasno u Afganistanu, koliko su nezaštićene žene te da talibani predstavljaju apsolutnu vlast, putopisac je vidio u posljednjem posjetu Afganistanu. Tom prigodom je završio na čaju s njima te su mirno popričali, što prije ne bi tako završilo.
Kako je završio na čaju s talibanima
Kako je naš poznati putopisac završio na čaju s talibanima prenosimo u cijelosti s njegova Facebook profila.
'Kako sam završio na čaju s talibanima? Krenuli smo iz Bamyana za nacionalni park Band-e Amir. Dok smo se vozili, razmišljao sam o svemu što sam do tog trenutka čuo o talibanima. Puno su mi pričali lokalni ljudi, u neke stvari sam se i sam uvjerio. Vidjeli ste na storijima, nema nigdje više glazbe. To nije najstrašnija stvar jer je glazba u Islamu zabranjena, no batine radi toga jesu i dovoljno je bizarna da oslika vrlo neobičan mentalni sklop tih ljudi. Čuo sam da više ne postoje nikakva službena tijela koja bi štitila žene, ako im se išta dogodi, nemaju se gdje žaliti. Često se sjetim Halime, one vrlo hrabre žene koju sam zadnji put upoznao. Bila je u strahu od njihova dolaska, razmišljala je i o odlasku iz zemlje. Kad se sve ono događalo, nisam je nikako uspio dobiti telefonom, niti se ikako probiti do nje.
Ženama je vrlo limitirano obrazovanje. Škole su za njih uglavnom zatvorene, ima ih tek u pokojoj pokrajini, kao što je Mazar ili Bamyan, no vrlo su loše. Na sveučilištima više nema zajedničkog pohađanja nastave, jedan dan dolaze djevojke, drugi mladići, a sama nastava je uglavnom usmjerena više na vjerske, manje na znanstvene sadržaje. Zakoni zemlje se baziraju na šerijatu. U praksi to izgleda tako da ako uhvate lopova, odsjeku mu ruku. Ako uhvate koga u preljubu, bit će kamenovan do smrti ili bičevan. Prijašnje vlasti su ove prijestupe kažnjavale sudskim procesom i zatvorom. I nije problem u šerijatu da se razumijemo, problem je u njihovom vrlo radikalnom tumačenju koji je povezan s nakaradnim tradicijama iz "12. stoljeća". To nije Islam!
Talibani su etnički Paštuni i uglavnom ih je briga samo za Paštune. Manjine nemaju zaštitu. Događaju se napadi na njih. Sada dok sam ja bio, u 3 dana su bila 3 bombaška napada zaredom, a mnogi izražavaju sumnju da iza napada 'nepoznatih počinitelja' stoje upravo talibani. Bit ću objektivan i prenositi činjenice onakve kakve jesu i to bez uljepšavanja. Mnogi spominju i neke dobre strane talibana. Npr. vrlo su skromni, ne voze luksuzne automobile, ne furaju se na bogate restorane, raskošan namještaj u uredima, a sve na račun građana. Dovoljan im je čaj i kruh i sretni su. A ono čemu sam se i sam dosta razveselio: s njima je došla sigurnost na cestama, što je zapravo i logično, budući da su ih oni prije činili nesigurnima. Sada više nema toliko straha da će vas netko napasti ili oteti dok se vozite Afganistanom i to je razlog zašto ću cijelo ovo putovanje proći bez letova. Sve to mi je bilo u glavi dok smo se približavali prvom check pointu izvan Bamyana.
Čim smo stigli, odlučio sam pitati talibane smijem li ih fotografirati! Zanimljivo je da su više nego rado pristali na to i stali pozirati s oružjem. U jednom trenutku su čak iznijeli i bazuku i još neku jaču artiljeriju pa nastavili pozirati! Kad je 'fotosession' bio gotov, pozvali su me u svoju kućicu na check pointu, na čaj. Čaj od mente, naravno, nisam odbio. Sjeo sam s njima, poželjeli su mi dobrodošlicu u državu, izrazili veselje da sam tu, rekli su da ću uživati putujući kroz njihovu zemlju, bili su izrazito prijateljski nastrojeni. Može biti da sad kad su osvojili zemlju žele ostaviti drukčiji dojam, a može biti i to da je ljudima iz ovog podneblja urođeno da budu gostoljubivi, jednom kad oružje umukne. O ovome ću još promišljati tijekom putovanja i na zadnjem postu ću vam donijeti zaključak.
Započinjem priču s njima, presretni su što je Amerika izašla iz njihove zemlje, sretni su da su na vlasti. Pitao sam ih što će poduzeti u vezi napada Islamske države i remećenja mira. Tvrde da su se spremni boriti protiv njih, da će obraniti Afganistan i da ih je već i sada puno manje u državi. Čaj smo popili, a oni su se opet uhvatili oružja. Sad su mi dali kalašnjikov u ruke i pitali hoću li pucati. Malo mi je bilo smiješno, ali i čudno. U jednom sam trenutku naprosto osvijestio da se nalazimo na kontrolnoj točki, da su ovi ljudi sada 'zakon i red' ove države, dakle, službena vojska ili policija, kako god. I oni nekom totalnom strancu daju kalašnjikov da malo puca iz njega! Toga nema nigdje u svijetu! Zamislite da vas bilo gdje zaustavi policija ili vojska i da vam daju da malo pucate iz njihovog oružja! Ovdje sam se prvi put suočio s nečime što sam kasnije primijetio tijekom putovanja i u nekim drugim situacijama. Ovi ljudi su opasna, naoružana djeca. Naoružana djeca sa svim opasnostima koje ta činjenica povlači za sobom. Njihove igračke su puške, igraju se zakona. Ne znaju raditi nikakve zahtjevne poslove, gdje god je potrebno nekakvo znanje, njih tu nema. Zato sam i bio onako zbunjen na aerodromu. U zgradi aerodroma nema talibana. Samo izvan nje, gdje mogu malo urgirati puškama. Ili se slikati s njima!
Sve ovo je bilo nadrealno. Sad sam popio čaj s njima, a prije dvije godine, da sam ih susreo, vjerojatno bi me oteli i ubili."
Obožavatelji vole Kristijanove izvještaje
Nakon Kristijanove objave o njegovom susretu s talibanima, njegovi obožavatelji su svoje oduševljenje njegovim pričama napisali: "Najljepše u tvojim putopisima je što nam donosiš stvarne priče običnih ljudi i njihovu svakodnevicu. Sklapaš prijateljstva i tako predstavljaš te ljude da dobivam dojam kao da ih i ja poznajem. Zavolim ih poput tebe. Tako sam ovaj put sretna što sam vidjela Noorovog mlađeg brata, ganuta Noorovom plemenitošću u raspodjeli novca, zabrinuta za Halimu. Putuj, dokumentiraj i čuvaj se dobri čovječe!"
"Na svim ovim fotografijama, ako se i ne čita tekst, moguće je opaziti osjećaj nesigurnosti, straha i čežnje za toplinom, blizinom i ljubavi drugoga čovjeka. Uspjeli ste postići da spuste oružje i pružili ste im ruku. Hvala što ogoljujete do istine i vraćate vjeru u današnju Ljubav koja je iznad nas, oko nas i u nama", dodao je drugi pratitelj.
Neke bi bilo strah: "Stari moj, skidam ti kapu, rijetki koji ima muda. Koliko si ti bogat čovjek, to je nevjerojatno", a na to se nadovezala još jedna osoba: "Mene jeza hvata samo gledajući fotografije, za ovo je trebalo imati petlju."
