Ivan Petrovič Pavlov bio je ruski fiziolog i profesor farmakologije u Lenjingradu te je upravljao fiziološkim odjelom Instituta za eksperimentalnu medicinu. Bavio se istraživanjima o inervaciji srca i o funkciji jetre. 1904. godine dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu radi istraživanja fiziologije želučane sekrecije.
Pavlovljev refleks pokrenuo je dodatna istraživanja u psihologiji
Svoje znanje koristio je kako bi istražio biheviorističke teorije te je iz tog razloga izvodio istraživanja sa psima. Kroz ta istraživanja ustvrdio je proces formiranja uvjetnog ili konidicioniranog refleksa koji je kasnije nazvan Pavlovljev refleks.
Objašnjenje leži u bihevioralističkoj teoriji. Svaki refleks ili događaj uključuje podražaj koji nazivamo stimulus i reakciju na njega ili odgovor. Ovo polazi od teorije da je svaki uvjetni refleks naučen na temelju prethodno postojećeg refleksa ili bezuvjetnog refleksa.
Pavlovljev refleks je dokazan kroz eksperimente sa psima, gdje je bezuvjetni refleks bila proizvodnja sline kao reakcija na podražaj davanja hrane. Što bi znači da pas kada je gladan, kada vidi hranu, krenu mu curiti sline. Na toj bazi Pavlov je učio pse novi refleks koji oni to tada nisu znali. Pokušao je istu reakciju kao slinjenje izazvati nekim drugim podražajem. Tako je on naučio pse da sline na zvuk zvonca. Da bi to postigao, prvo im je prezentirao hranu i zvonce zajedno. Psi su povezali jedno s drugim, te su nakon toga reagirali odmah na samo zvonce baš kao da im je istovremeno dana i hrana iako je možda u tom trenutku nije bilo. To je bio uvjetni, Pavlovljev refleks. Kako bi ta cijela procedura bila uspješna, psima se prvo trebao pokazati zvuk zvonca, a tek tada hrana.
Klasično uvjetovanje kao osnova procesa učenja
Teorija o uvjetovanom refleksu se širila prije i poslije Pavlovljeve spoznaje, pa se tako podražaji po efektima mogu podijeliti na one koji pobuđuju odgovore, one koji nemaju utjecaja na reakciju te oni koji ih koče ili se suprotstavljaju odgovaranju. Klasično uvjetovanje je učenje u kojem podražaj koji ne stvara reakciju postaje onaj koji će ju s vremenom stvoriti.
Na nastanak uvjetovane reakcije posebno utječu neki činitelji. Tako se vjeruje da uvjetovani podražaj mora biti jak i prepoznatljiv te se treba uzeti u obzir da svi podražaji ne utječu jednako na pojedine vrste uvjetovanih reakcija. Uvjetovanje je tako najdjelotvornije kada se uvjetovani podražaji zadaju u kratkom roku od nekoliko sekundi prije nego se zada neuvjetovani podražaj. Stvaranje uvjetovane reakcije je zapravo reakcija prilagođavanja. Ovime se daje organizmu vremena da se pripremi za određene događaje. Odličan primjer za to je iz svakodnevnog života kada na primjer uđete u autobus i automatski se primite za držač prije nego autobus krene. Navikli smo na trzaj i očekujemo ga premda se još nije dogodio. To je tipični prikaz uvjetovane reakcije. Ako se u postavljenoj situaciji neuvjetovani i uvjetovani podražaji zadaju zajedno, brzo će se postići uvjetovana reakcija, ali nakon takvog uparivanja javlja se i brže gašenje reakcije.
Ova se terapija i istraživanje smatra jako bitnim radi široke primjene u psihologiji i psihijatriji. Uvjetovani refleks, koji je ovdje prikazan kroz Pavlovljev refleks, koristi se u procesu učenja i kod ljudi.
