U Nacionalnoj knjižnici u Pragu, nakon što je bio izgubljen više od 50 godina, 2016. pronađen je fundus od čak 13 tisuća knjiga okultne tematike. Sve one pripadale su takozvanoj 'Vještičjoj biblioteci' Heinricha Himmlera, šefa nacističkog SS-a, a nešto manje od polovice fundusa, nacisti su oteli norveškim masonima.
Iako su se mediji raspisali kako je Himmler osobno nadgledao skupljanje knjiga u Vještičjoj biblioteci te fascinaciji nacista okultnim, istina je ipak puno kompleksnija. I odiše licemjerjem.
Službeno, nacisti su zdušno progonili sve okultne organizacije (u koje su ubrajali i masone), čak i one koje su bile iznimno nacionalistički nastrojene i podržavale naciste.
Državni neprijatelji u službi režima
"To nije bilo važno, sve te skupine su bile državni neprijatelji, i u očima SD-a, ako ste bili pripadnik neke od njih, automatski ste se našli na crnoj listi. U najmanju ruku bi vas pažljivo pratili", rekao je za Vice prof Peter Staudenmaier, povjesničar i autor knjige „Između okultizma i nacizma“.
Iako se spominjalo kako je knjige prikupljao 'H Sonderkommando' , pri čemu je H stajalo za njemački Hexen - vještice, nije jasno je li taj odjel uopće postojao. Termin 'Sonderkommando', odnosno specijalne jedinice, u nacističko vrijeme koristio se za mnogo toga, od, vrlo cinično, skupine logoraša koje su poslane na rad u tvornice, do namjenski (i najčešće privremeno) osnovanih skupina unutar SS-a. Puno je vjerojatnije kako knjige prikupljao SD, odnosno Sicherheitsdienst, kojeg Staudenmaier spominje, posebna obavještajna grana SS-a.
No iako su službeno bili kršćani, nacisti su itekako proučavali okultizam, osobito poganska vjerovanja i prakse. Uz simboliku koji su preuzeli i kojom su veličali i prilično iskrivili pretkršćansko naslijeđe, važno im je bilo pod svaku cijenu povezati tadašnje Nijemce s arijevcima, odnosno njihovom izvrnutom predodžbom te superrase.
Za razliku od 'H Sonderkommando', za koji je upitno je li uopće postojao, čelni čovjek SS-a, i po mnogočemu drugi čovjek nacističke Njemačke, još 1935. osnovao je i Ahnenerbe, institut za istraživanje arheoloških i povijesnih korijena arijevske rase. Kako bi dokazali da Nijemci potječu upravo od te imaginarne rase, Ahnenerbe je osim prikupljanja tekstova i dokumenata organizirao i ekspedicije diljem svijeta.
I tu je očito licemjerje., ali i podjeljenost nacista. Dok su ostale okultiste progonili, u samom osnivanju svojevrsne arijevske akademije, Himmmler je angažirao Karla Mariju Wiliguta, Austrijanca, kvaziarheologa koji je imao toliko fantastične ideje da ih je teško pobrojati – od toga da je germanska kultura stara 228.000 godina, kako je Biblija originalno napisana na njemačkom, te kako je Krist zapravo njemački bog kojeg su kasnije preuzeli Židovi.
'Znanstvena' podloga najvećem zločinu
Dok je Hitleru Ahnenerbe bio dovoljan kao podloga za kvaziznanstvena istraživanja kojom će opravdati osvajanje „pradomovine“ arijevske rase, Himmler je u svojoj znanstvenoj akademiji pod okriljem SS-a vidio temelj za svoju neopogansku pseudo-religiju kojom će ujedinit arijevce.
U tom planu, Himmleru je osobiti trn u oku bila Crkva. Tvrdio je kako je i njegova pretkinja spaljen pod optužbom da je bila vještica, a bio je uvjeren kako je Rimokatolička Crkva kroz lov na vještice namjeravala istrijebiti arijevsku rasu zato što su posjedovali drevno znanje. Zato je, proučavajući praksu vještica, želio dokučiti iskonsko znanje izgubljeno tisućljećima.
No to ne znači da se Himmler odrekao judeokrščanske mitologije. U Wewelsburg, dvorac koji povjesničari nazivaju 'Crnim Kamelotom' nacizma, smjestio je 'koplje sudbine' kojim je navodno proboden Isus na križu, te da je u njemu održavao okultne obrede s kostima prvog njemačkog kralja jer je vjerovao da je baš on njegova - reinkarnacija.
Takva praksa, u kojoj se istodobno traže korijeni i u poganskim vjerovanjima i u kršćanstvu, danas zvuči nepomirljivo, no u ezoterijskom shvaćanju svaka religija je sadržavala dio odraza drevne istine. U kupusu vjerovanja, Himmler je tako pokušao kreirati pseudo germansku neopagansku religiju baziranu na izmišljenom kultu koji je mješavina starogermanskih vjerovanja, keltskog Rogatom bogu i grčko-rimskog Pana.
'Germani živjeli 228.000 prije nove ere'
U skladu s Willigutovim uvjerenjima, bilo je tu mjesta i za Krista, ali ne onakvog kako ga prikazuje kršćanstvo, obzirom na to da je Židov koji poziva na milosrđe i žrtvuje se za čovječanstvo bio prilično nespojiv s nacističkom ideologijom. Austrijanac, koji je dugo bio i u osobnom štabu Himmlera tvrdio je kako je potomak duge linije pretpovijenih germanskim mistika. Prema njemu, Biblija je originalno napisana na Njemačkom i svjedoči o drevnom germanskoj religiji "Irminizmu", Wiligut je tvrdio da su drevni Germani obitavali svijet još 228.000 godine pne.
Istina, ljudi su tada živjeli u Europi ali su izgledali ovako:
No to što tada nigdje u Europi nije bilo ni homo sapiensa, a kamoli Germana nije obuzdalo ovog samozvanog germanskog mistika. Kao što ga nije spriječilo ni to što apsolutno sve što znamo o pretkršćanskim Germanima pokazuje da su štovali Odina, Thora i ostale bogove wotanizma. On je za sve imao prilično elegantno objašnjenje. Wiligut je tvrdio kako se Krist ljudima objavio 12.500 godina pne, i irminizam postao glavna religija Germana, no u jednom trenutku počeo je vjerski sukob s wotanistima, a 1200 pne uspjeli su uništiti glavno svetište pravovjernih Germana. Za slučaj da ova teorija ne zvuči dovoljno suludo, Wiligot je tvrdio kako je u vrijeme stvaranja germanske civilizacije Zemlja imala tri Sunca, a uz ljude su ju obitavali divovi, patuljci i ostala fantatična stvorenja.
'Himmler je uvjerenja držao za sebe'
Koliko je od svega toga vjerovao i sam Himmler, ne može se sa sigurnošću utvrditi.
"Često se griješi da se Himmlerova osobna uvjerenja poistovjećuju s SS-om kao organizacijom ili Trećim Reichom. Možda će zvučati neobično, ali Himmer je svoje stavove prilično držao za sebe jer ga je donekle bilo sram“, ističe Staudenmaier.
"Mislim da je to dobrim dijelom stvar čitave njegove generacije. Bili su taman premladi da se dokažu u Prvom svjetskom ratu i odrasli su u Njemačkoj 20-ih, zemlji koja im je djelovala strana. Mnogi ljudi poput Himmlera okrenuli su se sebi i pokušavali povezati s nekim drugim vremenima u kojima su Njemačku doživljavali kao snažniju. U Himmlerovom slučaju, to je primilo prilično ezoterijsku i okultnu nijansu", ističe. Dok se Hitler, iako Austrijanac, još mogao sjećati predratnih imperija Njemačke i Austrugarske i njihovog makar lažnog sjaja, Himmler je vidio samo bijedu ratne i poratne Njemačke i izlaz tražio u fantastičnim svijetovima.
