Prvi put se za novi koronavirus čulo 31. prosinca 2019. godine, kada su kineske vlasti potvrdile da se nekoliko ljudi iz Wuhana liječi u bolnicama. Nekoliko dana poslije otkriven je uzrok, a ostalo je povijest. Situacija je munjevitom brzinom prerasla u epidemiju, a potom i u pandemiju.
Kristijan Iličić, poduzetnik i profesionalni travel bloger, u to je vrijeme putovao po nekim azijskim zemljama i iz prve ruke gledao kako se taj kontinent borio s dotad nepoznatim virusom, puno prije nego što je on došao do Europe.
Privatni album
Ekskluzivno za Net.hr, Kristijan je ispričao kakve su promjene automatski nastupile u zračnim lukama, trgovačkim centrima i na ulicama. Otkrio je i što su mu rekli stanovnici Wuhana, s kojima je, slučajno, jednoga dana započeo razgovor u kombiju.
Ovaj zaljubljenik u putovanja dulje je vrijeme boravio u Tajlandu - točnije, od 3. studenoga do 6. siječnja, uz jedan povratak kući za blagdane. Iz Tajlanda je letio za Filipine, gdje je bio 16 dana. Nakon toga se zaputio u Bruneje i tek tada se, govori mi Kristijan, u medijima zahuktala priča o novome virusu koji je pogodio Kinu.
Privatni album
Panike uopće nije bilo
Nakon četiri dana vratio se u Tajland, gdje je proveo većinu veljače. U međuvremenu je posjetio Burmu, a 5. ožujka otputovao je u Bangladeš. Procedure na granicama bile su najnormalnije, sve do trenutka kada je odlučio otići u Nepal. Granice su, naime, već bile zatvorene.
Sjeo je zato na let za Indiju, na koji se, kako kaže, ukrcao doslovno u posljednji trenutak. Samo dan poslije, Indija je također zatvorila granice za strance. Panike, ipak, tada još nije bilo. U Aziji su zaštitne maske normalna pojava s obzirom na razinu onečišćenja zraka, tako da ni takvi prizori nisu bili ništa neuobičajeno.
Jednu promjenu Iličić je ipak zamijetio. "Budući da u Tajland odlazim posljednjih 13 godina, ovoga puta je ipak više ljudi nosilo maske na licu. Hoteli su na recepciji imali dezinfekcijska sredstva i dijelili su maske. Na ulazu u trgovačke centre mjerili su temperaturu, a na aerodromima su bile postavljene termalne kamere", opisuje mi Kristijan.
Privatni album
Sve je radilo normalno do 5. ožujka
Ista stvar bila je u Brunejima, pa čak i u Bangladešu. "Osjetio se manji dolazak kineskih turista, što je bilo neobično s obzirom na to da se u Tajland tijekom cijele godine slijeva velik broj turista iz Kine. Na društvenim mrežama napravila se pompa oko toga da nema turista, ali u stvarnosti nije bilo tako. Turista je i dalje bilo, samo manje", tvrdi ovaj travel bloger, inače vlasnik digitalne agencije.
Svi kafići, restorani, noćni klubovi i trgovački centri u Tajlandu radili su normalno sve do 5. ožujka, dok je Kristijan ondje boravio. Usporedbe radi, u to je vrijeme u Europi "koronapanika" već bila u punome jeku.
Toga 5. ožujka Iličić je otputovao u Bangladeš. Napominjući kako je riječ o jednoj od najneposjećenijih zemalja, u kojoj vlada siromaštvo, Kristijan ističe kako su i u tamošnjim zračnim lukama, koje su inače vrlo neugledne i zapuštene, stajale termalne kamere za mjerenje temperature.
Privatni album
Na aerodromima je druga priča
S druge strane, procedura na aerodromu nije bila nimalo prilagođena novonastaloj situaciji. "Kontrolori bez rukavica uzimaju putovnice, mobitele, avionske karte... I tako od putnika do putnika. Ni u Indiji ni u Tajlandu ni u Bangladešu nema te svijesti da se sada ipak treba malo pripaziti", priča mi Kristijan.
Međutim, obavijesti su uredno istaknute na javnim mjestima. Mahom se podsjeća na pranje ruku i dezinfekciju. U Indiji se, pak, u svim hotelima s četiri ili pet zvjezdica rade stroge provjere prilikom ulaska. Svim gostima liječnik mjeri temperaturu. Ista je procedura i u trgovačkim centrima.
Što se javnoga prijevoza tiče, sve je funkcioniralo normalno. "Svakodnevno sam se vozio Uberom i nikakvih problema nije bilo", kaže Iličić. Zanimljivo, dodaje kako je veća panika u Aziji nastala sada, otkad se virus proširio Europom, nego kada je on još harao samo Kinom i okolnim zemljama.
Privatni album
Je li se Azija pripremila bolje od Europe?
Ta činjenica i nije toliko neobična. Problem je vjerojatno u tome, smatra Kristijan, što velik broj Europljana putuje u azijske zemlje, a već ih je dosta zaraženih. Iz toga razloga su sada i ondje na snazi stroge mjere. U Indiju i Nepal nemoguće je ući do daljnjega.
U Indiji je sreo Igora Štimca, koji je trenutno izbornik indijske reprezentacije. On je, kaže mi Kristijan, odletio za Zagreb dva dana prije njega. Taj susret u Indiji ovjekovječili su zajedničkom fotografijom.
Igor Štimac i Kristijan Iličić u Indiji
Jesu li se azijske zemlje za koronavirus pripremile bolje nego europske? Ovaj travel bloger tvrdi - ne! "Na početku se sve uzimalo zdravo za gotovo i odmahivalo se u smislu 'nije to ništa'. Možemo reći da su virus definitivno podcijenili. A da je neku od tih zemalja dočekao scenarij koji je pogodio Italiju i Španjolsku, ne znam kako bi oni s time izašli na kraj", objašnjava Iličić.
Privatni album
Je li ključ zaraze u Europi - rukovanje?
Budući da se u Aziji situacija s koronavirusom već neko vrijeme smiruje, dok u Europi vjerojatno još nije dosegla ni vrhunac, postavlja se logično pitanje gdje smo onda zakazali. Odgovor možda leži i u našoj kulturi. Rukovanje je u Europi ustaljeni pozdrav među ljudima, dok u Tajlandu, konkretno, toga nema.
"Ondje se u znak pozdrava ljudi naklone sklopljenih ruku, bez kontakta sa sugovornikom, i to je zasigurno jedna od razlika koja je, u ovome slučaju, koštala Europljane", smatra Kristijan.
Ono što ostaje visjeti u zraku i na što ni on sam nema odgovor jest: kako to da u Tajlandu, koji prima oko 20 milijuna kineskih turista u špici sezone (prosinac, siječanj, veljača) nema toliko zaraženih kao u, primjerice, Italiji, u kojoj je jedan zaraženi prenio virus na enorman broj ljudi.
Privatni album
Virus se pojavio prije nego što vjerujemo?
Kristijan je, sasvim slučajno, u veljači u Tajlandu upoznao jedan par iz Wuhana. Vozili su se u istome kombiju, kada je on započeo neobavezni razgovor s njima, ni ne sluteći da dolaze iz samoga žarišta virusa. Naravno da se frapirao kada su mu rekli da su iz Wuhana. Isprva je mislio da ga zafrkavaju, ali podatak se ispostavio točnim.
"Dotaknuvši se teme koronavirusa, rekli su mi kako je cijela stvar započela još početkom prosinca, samo što su tamošnje vlasti to pokušavale zataškati. Dodali su da su uspjeli pobjeći iz Kine svega četiri sata prije no što su se granice zatvorile", priča mi Kristijan.
Taj je par iz Wuhana, grada u kojemu je rođen koronavirus, potpuno neometano putovao po inozemstvu. Nisu morali proći čak ni karantenu. Iličić mi objašnjava da ta mjera o 14 dana izolacije tada još nije bila na snazi. Drugim riječima, ljudi koji su mogli biti zaraženi, prešli su granicu i otišli za Tajland.
Kristijan s parom iz Wuhana
Kontrola na hrvatskoj granici - nikad brža
Popularni travel bloger trenutno se nalazi u samoizolaciji u Zagrebu. Za kraj se prisjetio ulaska u Hrvatsku. Kako kaže, nikad u životu nije brže prešao granicu.
"Provjera je doslovno trajala 30 sekundi. Policajac mi je uzeo putovnicu i, vidjevši da sam bio u Indiji, uputio me u samoizolaciju na 14 dana. Temperaturu mi nisu mjerili. Nije bilo ni carinske kontrole, kao što inače zna biti", zaključuje Kristijan Iličić, putoholičar kojega na Instagramu prati gotovo 70.000 ljudi.
Privatni album
Inače, Tajland na današnji dan bilježi 177 slučajeva zaraze koronavirusom, Indija 276, Filipini 202, dok je u Bangladešu, jednoj od najgušće naseljenih zemalja, svega 10 zaraženih.
