Australski radioteleskop otkrio je misteriozne radiovalove iz središta galaksije, a usprkos svom dosadašnjem poznavanju svemira, astronomi nisu uspjeli odgonetnuti koje svemirsko tijelo ih može proizvesti.
"Predstavili smo otkriće i detaljnu karakterizaciju ASKAP-a J173608.2-321635: visoko polariziranog, promjenjivog radijskog izvora koji se nalazi u blizini galaktičkog središta i bez jasnog pandana s više valnih duljina", objašnjava tim astronoma predvođen Zitengom Wangom sa Sveučilišta u Sydneyu, prenosi Science Alert.
Potpuno novo svemirsko tijelo
"ASKAP J173608.2-321635 može predstavljati dio nove klase svemirskih tijela koji su otkriveni anketama radiosnimanja", dodaje.
ASKAP J173608.2-32163 otkriven je pomoću Australian Square Kilometer Array Pathfindera (ASKAP), jednog od najosjetljivijih radioteleskopa ikada izgrađenih, dizajniranog da zaviri duboko u radiosvemir.
Već se pokazao vještim u pronalaženju stvari koje nikada prije nismo vidjeli, poput Odric Radio Circlesa (još ne znamo što je to), neotkrivenih galaksija i tajanstvenih brzih radijskih rafala.
Izvor novootkrivenog zračenje možda bi i mogao biti poznati kozmički objekt, ali bi se onda definicija tog objekta morala promijeniti jer ništa poznato astronomima ne šalje ovakve signale.
"Nikada nismo vidjeli ništa slično", kaže Wang.
Promjenjiv, zrači tjednima, onda nestane
Vrlo je promjenjiv, emitira radiovalove tjednima, a zatim nestaje u brzim vremenskim okvirima. Signal je također visoko polariziran - to jest, orijentacija titranja elektromagnetskog vala je uvijena, linearno i kružno.
ASKAP J173608.2-32163 također je prilično neuhvatljiv. Objekt, kakav god da je, nije viđen prije detekcije ASKAP -a, napravljene tijekom pilot-pregleda neba u potrazi za prolaznim radioizvorima. Između travnja 2019. i kolovoza 2020. signal se u podacima pojavio 13 puta.
Naknadna opažanja u travnju i srpnju 2020. korištenjem drugog radijskog teleskopa Murriyang u Parkesu u Australiji nisu dala ništa. No, radijski teleskop MeerKAT u Južnoj Africi zabilježio ga je u veljači 2021. Australian Telescope Compact Array (ATCA), također ga je otkrio u travnju 2021. godine.
To potvrđuje otkriće ASKAP-a, ali također sugerira da je izvor prilično nedokučiv - prije tog datuma nije bilo otkrivanja MeerKAT-a ili ATCA-e. Izvor se nije pojavio ni u rendgenskim i infracrvenim opservacijama, niti u arhivama radiopodataka prikupljenih s više instrumenata koje su istraživači provjerili.
Zato ovaj signal predstavlja prilično fascinantan misterij. Polarizacija sugerira rasipanje i magnetiziranje, vjerojatno djelomično zbog prašine i magnetskih polja u međuzvjezdanom mediju između nas i izvora, iako je moguće da je i sam izvor jako magnetiziran.
Ne odgovara ničem poznatom
Sve u svemu, jako je teško shvatiti koji bi izvor mogao biti. Poznato je nekoliko vrsta zvijezda za koje se zna da variraju u elektromagnetskim valovima radijskih valnih dužina, poput zvijezda koje često bljesnu ili bliskih binarnih zvijezda s aktivnim kromosferama ili koje se međusobno pomračuju.
No, činjenica da ovaj izvor nije otkriven na valnim dužinama rendgenskih zraka i blizu infracrvenih zraka, čini malo vjerojatnom pretpostavku da je riječ o tome.
Zvijezde koje bljesnu obično imaju emisiju X-zraka koja odgovara radioemisiji, a velika većina zvijezda ima omjere valova bliskima infracrvenom zračenju koje bi trebalo otkriti.
Ni pulsar, vrsta neutronske zvijezde sa širokim snopovima radiosvjetlosti, poput kozmičkog svjetionika nije izgledno objašnjenje. Pulsari imaju redovitu periodičnost, u vremenskom rasponu od nekoliko sati, a ASKAP J173608.2-32163 je otkrio blijeđenje, što nije u skladu s pulsarima. Također, postojao je tromjesečni raspon bez otkrivanja, što je također nedosljedno s pulsarima.
Također su isključene rendgenske binarne datoteke, naleti gama zraka i supernove.
Tek početak otkrivanja niza sličnih izvora?
Međutim, objekt dijeli neka svojstva s vrstom misterioznog signala uočenog u blizini galaktičkog središta. Oni su poznati kao radiotranzicijski faktori Galaktičkog centra (GCRT), od kojih su tri identificirana u 2000-ima, a više njih čeka potvrdu.
Ovi izvori također se tek trebaju objasniti, ali imaju nekoliko zajedničkih značajki s ASKAP-om J173608.2-32163.
Ako je ASKAP J173608.2-32163 GCRT, otkrivanje ASKAP-a moglo bi nam pomoći da pronađemo više takvih izvora i shvatimo koji su to.
"S obzirom na to da se ASKAP J173608.2-321635 obično ne detektira i može isključiti vremenske okvire od nekoliko tjedana do dana, naše rijetko uzorkovanje (12 epoha tijekom 16 mjeseci) sugerira da bi na tim poljima mogli postojati drugi slični izvori", pišu istraživači.
"Povećanje kadence istraživanja i usporedba rezultata ovog pretraživanja s drugim regijama pomoći će nam da shvatimo koliko je ASKAP J173608.2-321635 uistinu jedinstven i je li povezan s galaktičkom ravninom, što bi nam u konačnici trebalo pomoći u otkrivanju njegove prirode", zaključio je Wang.
