Ispred svojih straćara, u nesnosnu smradu, romske obitelji u Albaniji prekapaju smeće koje više ne mogu prodati u potrazi za hranom. Glad je prva posljedica koronavirusa za tu manjinu na Balkanu koja je osobito ranjiva na pandemiju. Od policijskog sata do zatvaranja škola, vlade na siromašnom Balkanu uvele su različite mjere u svrhu socijalnog distanciranja.
Ali ta ograničenja nemaju smisla za stotine tisuća Roma koji žive u prenapučenim sirotinjskim naseljima gdje nema tekuće vode pa je nemoguće redovito prati ruke.
Zbog uvedenih mjera romske obitelji ostale su bez ikakvih prihoda, a nemaju nikakvih rezervi.
"Kako bi se prehranili moramo kopati po kantama za smeće kako bismo pronašli nešto za jelo, tjesteninu ili rižu”, rekla je Vanesa Lika, koja živi u bijednoj baraci u dnu dvorišta u Breglumasu, periferiji Tirane. Ima 15 godina i već je majka dvoje djece.
Vanesa i njezini u normalnim vremenima prikupljaju smeće s dvije susjedne romske obitelji kako bi preprodale sekundarne sirovine malim poduzećima koja se bave reciklažom. Ta su poduzeća zbog ograničenja zatvorila svoja vrata, a mala zajednica od 40-ak ljudi ostala je bez bijednih prihoda, svega stotinjak eura mjesečno po obitelji.
Mirela Vogli (18) upravo je rodila, ali nema mlijeka. Njezina susjeda pronašla je kutiju s mlijekom u prahu u smeću što bi trebalo biti dovoljno za dva dana.
"Ali što ću poslije?", žali se mlada djevojka slaba glasa, ljuljajući u rukama dijete koje ne prestaje plakati.
Sve zbog siromaštva
Te obitelji traže u kantama za smeće i sredstva za zaštitu od virusa kao što su ostaci deterdženta i higijenskih proizvoda.
"Bojimo se, pokušavamo se zaštititi i zaštititi našu djecu", priča Vanesa stojeći ispred vreća sa smećem koje se gomilaju ispred njezinih vrata. Čvrsto stišće u rukama dijete koje neprestance kašlje, pokušavajući ga smiriti.
"Znamo da to smeće može biti nositelj virusa, ali tu se ništa ne može. Siromaštvo nas prisiljava da pokušamo sve", rekla je Lindita Vogli, Mirelina maćeha.
Covid-19 pogađa bogate jednako kao i siromašne, ali svjetska zdravstvena kriza pokazala je da su socijalno distanciranje, rad od kuće putem interneta i higijena privilegij koji nekima nije dostupan.
Posvuda na Balkanu humanitarne organizacije upozoravaju da je potrebno pomoći tim zajednicama stigmatiziranima kroz povijest i posebno ranjivim na pandemiju i njezine ekonomske posljedice zbog krajnjeg siromaštva u kojem žive. Majlinda Veizi, iz Albanskog centra za prava Romkinja, traži da se pripadnike te manjine "uključi u vladine programe pomoći poduzećima zatvorenima zbog izolacije", čak i kada rade na crno.
Djeca Roma nemaju jednak pristup obrazovanju kao šira populacija. Siva ekonomija - prikupljanje plastike, kartona i metala, sviranje na ulici i prosjačenje često su jedino što radi ta manjina, koja na zapadnom Balkanu ima između 700.000 i 1,36 milijuna pripadnika, po procjenama Svjetske banke.
U Sjevernoj Makedoniji, u Suto Orizariju nedaleko od Skoplja, jednom od najvećih romskih naselja u regiji, tržnica jeftinom odjećom velik je izvor prihoda za zajednicu. Ali sada je zamrla.
Dvostruka opasnost
"Ti ljudi su i u zdravstvenoj i u humanitarnoj opasnosti" zabrinut je Dragan Gračanin iz Asocijacije koordinatora za romska pitanja u Srbiji, gdje više od 5000 obitelji živi u slamovima bez pitke vode. Dvije trećine nastambi u tim naseljima nisu spojene na kanalizaciju, a 11 posto nema struje, po službenim podacima.
"Ako budu gladni, morat će izići da bi radili. Zamislite da virus uđe u neki slam, to će biti strašno", rekao je. Život u siromaštvu ostavlja posljedice i kada je riječ o otpornosti na bolesti i očekivanom životnom vijeku, upozorava Bashkim Ibishi iz kosovske nevladine organizacije "Napredujmo zajedno".
"Ako nemate novca, imate manje hrane, što znači manje vitamina, manje svega, ranjiviji ste". Promiskuitet je također velik razlog za zabrinutost.
"Kako se izolirati u straćari s dvije sobe u kojoj živi 12 članova obitelji?" pita se Ibishi.
U Crnoj Gori, naselje nedaleko od Podgorice u kojem živi 1300 Roma stavljeno je u karantenu nakon što se zarazio otac desetero djece. Policija ih kontrolira 24 sata. Ali i ondje ljudi se toliko ne boje virusa kojim je u regiji zaraženo oko 10.000 ljudi dok je više od 250 umrlo.
"Korona nije moj problem, lako za to", rekao je Besim (38). "Moj problem je to što nemam više prihoda, a moram hraniti deveteročlanu obitelj".
Ljudi preživljavaju na svakodnevnim donacijama kruha i jogurta koje osigurava Crveni križ. Crveni križ osigurao im je i higijenske potrepštine, proizvode za djecu, brašno, konzerve, kupus. Vlada je ponovno uvela vodu i struju zaduženim obiteljima koje više nisu mogle plaćati račune.
"Zahvalan sam na svoj pomoći, ali dvije štruce kruha i dvije litre mlijeka nisu dovoljne", kaže Sahu Sefani (41), otac sedmero djece.
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
