"Bio je kolovoz 2009. i sjećam se kako sam sjedeći na krevetu raspravljala s prijateljem trebam li prihvatiti posao Oprahine asistentice ili ne. Predloženi posao bio je zapravo stažiranje u 'O', The Oprah Magazine, a plaća je bila minimalac. U međuvremenu je moj tadašnji šef upravo odlučio primiti me za stalno i dati mi dosta dobru plaću. Nisam znala što da radim.
Kada sam bila mala, mama i ja smo stalno gledale Oprah Winfrey Show i svima je govorila da jednog dana želim biti baš poput Oprah. Nisam mogla znati gdje će me moje stažiranje odvesti i kako ću preživjeti s obzirom na visoki standard u New Yorku. Ali to nije ono što me sputavalo već mali glasić u glavi koji je stalno propitkivao jesam li sposobna raditi za nekoga poput Oprah. Jesam li dovoljno dobra, dovoljno pametna?
Konačno sam dobila priliku upoznati Oprah
U stanu mog prijatelja odjednom je nestalo struje. Čim su se svjetla ponovno upalila, prva stvar koju sam vidjela bile su riječi 'Snažnija si nego što misliš' i to na naslovnici Oprahinog časopisa koji sam proučavala za intervju. Ovo sam shvatila kao znak od same Oprah. (Osim toga, ona je uvijek govorila da su ljudi ono što misle. Pobijedila sam strah i nazvala redakciju da prihvaćam stažiranje kod Oprah.
Moja priča o Oprah zapravo nije ništa novo jer je ona duboko dotaknula i inspirirala mnoge ljude, čak i neposredno. Zato uopće nije čudno što me osam godina nakon toga Oprah pozvala u svoj dom. Stažiranje mi je donijelo divan posao, super šefove i mnogo iskustva u pisanju i uredništvu. Sada, kao novinarka na Refinery29, konačno sam mogla upoznati Oprah i to na gospel brunchu u čast Oprahine nove knjige The Wisdom of Sundays u kojoj je skupila najvažnije savjete iz desetaka njezin Super Soul Sunday emisija. Te je nedjelje u Oprahinom domu bilo oko 300 ljudi, uključujući i mene, kako bi proslavilo knjigu.
Što ako zabrljam?
Ne mogu vam niti opisati kako sam se osjećala kada sam primila tu pozivnicu. No, kada me auto za golf preveo kroz vrata 'Obećane zemlje' (nadimak Oprahine kuće u Santa Barbari) osjetila sam priličnu nervozu. Nisam znala što očekivati, kako će sve proći i pitala se zar sam zbilja toliko važna da budem tamo. U glavi mi je opet bio onaj podmukli glasić. Jesam li ovamo dogurala pukom srećom? Jesu li moja pitanja dovoljno pametna u usporedbi s pitanjima ostalih novinara? Što ako potpuno zabrljam?
I tada, iza teških željeznih vrata, desetine debelih, visokih palmi kao da se pružalo prema meni u znak pozdrava. Sve je bilo tiho, a jedini zvuk koji se čuo bio je škripanje šljunka pod gumama autića. Skeptici će okrenuti očima, ali govorim vam - osjetila sam naglu promjenu energije. U zraku je bila tišina, mir koji sam skoro mogla dotaknuti, spremiti u bočicu i ponijeti sa sobom.
Moj vodič i ja vozili smo se pored vrtova punih cvijeća i brojnih kuća za goste u rustikalnom stilu, baš kao i kućice za čaj prepune knjiga koju je Oprah dala izgraditi za nedeljno čitanje. Nikada u životu nisam vidjela toliko zelenila na jednom mjestu. Gdje god sam se okrenula bilo je drveće, trava i male životinjice koje su iz nje virile. I tada sam ugledala 'Dvanestoricu apostola' - poznatih 12 hrastova koji su krasili glavni travnjak Oprahinog imanja te vodili do posebne kućice na vrhu malog brda. Ispred nje se nalazila predivna fontana koja se pružala prema nebu.
Točno sam znala što me odvelo tamo
Bila sam potpuno zadivljena. No, ono što me još više oduševilo jest veličanstvenost ovog trenutka. Nisam mogla prestati razmišljati o tome kako upravo ja, nekoć mala crna djevojčica opsjednuta knjigama i potomak robova, baš kao sama Oprah, uživam u piću na ovom predivnom imanju. Pitanje 'zašto sam uopće tamo' odjednom je izgledalo tako smiješno. Točno sam znala zašto sam tamo: Jer su se naši preci molili za ovaj trenutak. Autić za golf je i dalje vozio, a ja sam brisala suze.
Oprahin tim tada je mene i još sedam novinara odveo u takozvani Tajni vrt koji kao da je ispao iz bajke. Okupili smo se oko drvenog, okruglog stola, a iznad nas je bila zelena nadstrešnica. Željno smo iščekivali Oprah. Njezin specifičan glas odjeknuo je vrtom; imala je onu vrstu anticipativne energije koju pozna svatko tko je ikad bio domaćin neke zabave. Oprah je bila uzbuđena, kako nam je priznala uz veselo pljeskanje rukama, zbog Super Soul Sunday projekta. Dosada je održala samo dva gospel bruncha u svojoj kući: The 2005 Legends Ball i Legends event za građanska prava u suradnji s filmom Selma.
"Svaki put kada stvarno, stvarno, stvarno vjerujem da će nešto imati pozitivan utjecaj, u to onda uložim svu svoju snagu", objasnila je Oprah, govoreći o svojoj knjizi. Dodala je da za nju neće potraživati novac već da će ga uložiti u obrazovanje djevojčica širom svijeta.
"Svako iskustvo govori točno gdje se nalazite"
I tako smo početli razgovarati o knjizi. Savjeti iz Super Soul Sunday-ja sada žive na njezinim stranicama pa sam je upitala kako u današnjem disonantnom svijetu možemo naučiti voditi slične razgovore s ljudima koji imaju drukčije mišljenje o stvarima od nas, bez da postanemo ljuti i zluradi.
"Mark Nepo je rekao nešto u knjizi...", rekla je Oprah prije nego nas je uputila na stranicu 114. "On kaže: "Svako iskustvo pred nama otkriva nam riječ u jeziku naše vlastite mudrosti koji jedino mi sami možemo naučiti." To znači da vam svako iskustvo govori točno gdje se nalazite. Bez obzira što i ti i ja možemo imati isto iskustvo, ali ono nikako ne znači istu stvar jer ja nisam ondje gdje si ti, a naš put je različit. Ono što osjećam u ovom trenutku u ovoj zemlji jest kritičnost trenutka. Na raskrižju smo naše ljudske kulture. Svi govore o buđenju svijesti. E pa, da bi se svijest probudila prvo se moramo probuditi mi sami. Vjerujem da je pravi trenutak da se upitamo: "Što trebam učiniti drugačije?" I tek onda možemo kao kolektiv razmišljati o tome što možemo učiniti, čak i prije ovakvih razgovora."
Oprah mi je prenijela jednu jako važnu poruku
No, svoj sam 'aha' trenutak (kako ga Oprah voli zvati) doživjela tek onda kad je objasnila zašto nije odustala od svog showa, časopisa, sada kada radi kao dopisnik za televizijsku emisiju 60 Minutes. Zapravo bi joj bilo vrlo lako otići u mirovinu i uživati u svom velikom, fancy imanju. "Znam da razlog zašto sam došla na ovaj planet taj da prenesem poruku: "Ti si dovoljna i što više uranjaš u sebe koje je dovoljno, imat ćeš i voditi najbogatiji, najotvoreniji i najispunjeniji život" rekla je Oprah. A zatim me pogledala dubokim pogledom ravno kroz oči u moju dušu, kunem se. "Ovo nije moj put, on je tvoj. Moj cilj je da to ljudi uvide sami za sebe. Čudesno je kada to uspiješ."
I tako, brinula sam se jesam li dovoljno dobra i dovoljno pametna za ovakav trenutak, a sama Oprah mi je, kao da je osjećala moju dvojbu, rekla točno što sam trebala čuti.
Kasnije smo sjeli u vanjski amfiteatar s kamenim stepenicama na kojem sam se osjećala kao da sam točno u središtu Rima. Trnci su me prolazili dok su nastupali BeBe Winans, Yolanda Adams, Erica Campbell, Andra Day i Common. Jedva sam zaustavila suze. Nakon radosnog druženja uz gospel, bilo je vrijeme za brunch. Ugledala sam mnoštvo stolova sa suncobranima i buketima raznobojnih božura s delicijama poput hrskave pržene piletine, salate od kelja i zapečene tjestenine sa sirom, a sve je posipano svježim bijelim tartufima.
Svi zapravo imamo moć u sebi
Nadalje su slijedili kokteli i dok sam prolazila prostorijom, moglo se čuti puno različitih tema: od one kako potaknuti kreativne sokove sve do mira na Bliskom istoku i to sve u društvu gostiju poput Alicie Keys, Kerry Washington, Chrissy Metz iz This Is Us i Sterlinga K. Browna. Sjećam se kako sam podigla pogled i ugledala čisto, plavo nebo, škiljila prema suncu i osjećala se sjajno, skoro kao u deliriju.
U jednom sam trenutku odložila svoje piće na ubrus na kojem je pisao citat iz Super Soul Sunday: "Kada tvoja osobnost počne služiti energiji tvoje duše, to je onda autentična moć." OK, OK. Prvo trenutak kod stabala, onda Oprahine riječi, sada ovo. Mislim da sam shvatila poruku. Upravo sam zato bila toliko sretna...ne zbog toga što sam okružena celebrityjima niti što jedem tjesteninu sa sirom posipanu tartufima u Oprahinom vrtu, već zato što sam u tom trenutku bila svoja, istraživala novu okolinu, upoznavala nove ljude, otkrivala njihov stav i razmjenjivala priče baš kao prava znatiželjna novinarka, što i jesam.
Na putu ovdje bila sam tako nervozna, zabrinuta da se moram pretvarati da sam nešto što nisam kako bih se uklopila. No, tek kad sam spustila zid oko sebe i osjetila se potpuno svojom, tada sam zapravo osjetila mir.
Kada sam konačno morala napustiti ovo veličanstveno mjesto, sa sobom sam ponijela par primjeraka The Wisdom of Sundays i lekciju koju sam naučila: Ja sam dovoljna i nema smisla sumnjati u sebe jer najveći dar koji mogu dati sebi i svijetu jest...pa sebe. I dok sam se te noći vozila iz 'Obećane zemlje', zamišljala sam kako gledam dvadesetdvogodišnju sebe i s osmijehom na licu joj govorim: "Curo, bit ćeš ti dobro."
Izvor: Refinery29
