A metode mučenja bile su uistinu "maštovite"...
10. Zašivanje u magarca
Ako ste u potrazi za neobičnim i okrutnim oblicima mučenja uistinu ne morate ići dalje od starog Rima. Uzmite, primjerice, torturu koju su opisali Apulej i Lukijan.
Magarac bi bio ubijen, trbuh razrezan i ispražnjena utroba. Optuženom bi bila skinuta odjeća i ugurali bi ga u utrobu mrtvog magarca. Utroba bi potom bila zašivena žicom, a glava okrivljenoga ostala bi vani, kako se ne bi ugušio te bi duže patio. Magareće truplo bi zatim bilo ostavljeno na suncu te bi se počelo raspasti zajedno s živom žrtvom koja bi se unutra skuhala. Ličinke bi puzale po nesretniku, a strvinari bi kljucali raspadajuću životinju. Smrt je bila dobrodošla, čak i prespora za žrtvu ove torture.
9. Hrana za divlje svinje
Sveti Gregorijan je opisao gnusna mučenja mladih žena od strane ljudi iz Heliopolisa pod vlašću Rimljana.
Svaka djevica koja je trebala biti podvrgnuta ovom mučenju je prije toga prepuštena gladijatorima. Nakon što je razdjevičena, razgolićena je u javnosti, trbuh joj je rasporen i izvađene su joj iznutrice. Nakon toga bi bila napunjena ječmom i bačena divljim svinjama. Njezino bi tijelo tada bilo rastrgano.
8. Kastracija...
U starom Rimu, što vam je bio viši status mogli ste bez posljedica spolno općiti s više ljudi. Car je, tako, mogao imati koga bi god poželio. General je mogao općiti s poručnikom ili običnim građaninom, a vojnici s običnim građanima. Uspinjanje po društvenoj ljestvici u tom je smislu bilo zabranjeno.
Ako bi običan građanin odlučio penetrirati u vojnika protiv njegove volje, kazna bi bila javna kastracija. Ako bi vojnik dozvolio običnom građaninu da penetrira u njega, bila bi mu javno izvađena utroba.
Ta pravila, u kombinaciji s pravom na slobodnu ljubav između dvojice muškaraca, često su 'mutila vodu'. Bilo je vrlo lako optužiti višerangiranog muškaraca da je dozvolio penetraciju nižerangiranom
7. ... ili podvezivanje
Tiberije je bio jedan od careva kojeg su se najviše bojali i najviše ga mrzili. I to s dobrim razlogom.
Bio je uvijek spreman za osmišljavanje bolnih tortura i uživanje u njima. Žrtvin penis je vrlo često bio žrtva njegove okrutnosti, a bio je poznat i po tome što je pozivao svoje neprijatelje da piju s njim. Kada bi se žrtva napila i bila puna tekućine, podvezali bi joj vrh penisa kako ne bi mogla mokriti. I tu bi onda počelo pravo mučenje jer žrtva ne bi mogla isprazniti mjehur.
6. Mučenje senatora
Car Kaligula je bio jednako okrutan kao i stari Tiberije.
Jednom prilikom je dao rasporiti nekog senatora. Senator je preživio, pa je Kaligula naredio da mu iskopaju oči. Nakon toga su mu vrućim kliještima izvađeni unutarnji organi. Konačno, senator je bio prepolovljen, pa razrezan na komade.
Prema vjerovanju Rimljana, smrt nije bila kazna, nego oslobađanje. Kazna je bila mučenje, a smrt je bila dozvoljena tek nakon pretrpljene boli i straha.
5. Zakovani u bačvu
Neki ljudi su trebali patiti duže od drugih prije negoli bi ih smrt pomilovala. U vrijeme cara Domicijana kršćani su mučeni na najstrašnije načine.
Jedna od najodvratnijih tortura uključivala bi mazanje kršćana medom i mlijekom. Žrtva bi potom bila zakovana u bačvu i tako postala hranom parazitima. Paraziti bi se gostili unutar žrtve čije bi se tijelo počelo raspadati u bačvi. Nakon dva tjedna žrtva bi konačno umrla i postala kršćanskim mučenikom.
4. Živi zakopani
Car Neron je uživao u tome da ljude žive zakopa. Tu kaznu čuvao je isključivo za djevice vestalke koje su prekinule svoj zavjet čistoće.
Jednom prilikom Neron je silovao svećenicu Rubriju. Ona je potom za kaznu zakopana u maloj pećini i ostavljena da umre od gladi.
Druga tortura koju je obožavao bila je prisiliti optuženog da iskopa vlastiti grob u koji bi nakon toga bio zaboden kolac. Optuženi bi potom bio bačen u grob. Ako je njegov krimen bio manji, bačen je tako da mu kolac probode srce. Ako je, pak, bio osuđen za neki teži zločin bačen je tako da bude teško ranjen, a zatim živ zakopan i ostavljen da umre u mukama.
3. Pojedeni 'po sredini'
Krvnici su često koristili životinje za svoja barbarska mučenja, kao što je bio slučaj s mučenjem kotlom.
Gladne životinje, poput štakora, psa ili mačke, bile bi stavljene u mali kotao, a on pričvršćen za trbuh optuženog. Krvnik bi potom s vanjske strane zagrijavao kotao, a životinje bi panično pokušavale pobjeći iz njega. Jedini 'mekani' izlaz za kopanje i bijeg bio je kroz trbuh žrtve.
2. Košara s pčelama
Jedan bizaran oblik mučenja sastojao se od stavljanja gole osobe u veliku, rijetko pletenu košaru.
Košara bi zatim bila podignuta na stablo u blizini košnice s pčelama. Pčele bi se ubrzo razjarile, ušle u košnicu i nasmrt izbole čovjeka. Optuženi bi tako dugo patili u agoniji, no bilo je slučajeva da su umrli jako brzo jer su bili alergični na ubod pčela.
1. Raspeće
Rimljani su jako voljeli raspeća. Jedno vrijeme je to bila glavna metoda za ubijanje brojnih robova.
Raspeće nije uvijek uključivalo pribijanje na križ. Ponekad bi žrtvu svukli, prekrili im glavu i ostavili da visi naopačke obješena o križ ili rašlje. Nakon toga bi žrtva bila bičevana do smrti. Ako nakon bičevanja ne bi umrla, bila bi prikovana čavlima za križ, podignuta na stup za koji bi mu bile pribijene i noge. Tada bila ostavljena da polako umre ili bi joj slomili bedra kako bi se ubrzao njezin kraj.
U nekim slučajevima optuženi bi bio obješen i naglavačke. U dugima bi, pak, krvnik zabio kolac u žrtvine intimne dijelove tijela. Metode raspeća su se razlikovale od krvnika do krvnika i nisu bile jedinstvene za sve.
