Nova studija otkrila je zapanjujuću sličnost geoloških formacija Jupiterovog mjeseca Europe s onima na Zemlji, što baca novo svijetlo na tijelo Sunčeva sustava s najviše tekuće vode zbog kojeg se Europu smatra najboljim kandidatom za otkrivanje života izvan Zemlje.
Prvo što smo poslali u svemir bila je golotinja
Dok su neki znanstvenici zauzeti slanjem golih slika u svemir kako bi namamili izvanzemaljske civilizacije, drugi ih sami aktivno traže. Na temelju promatranja dviju NASA-inih svemirskih letjelica Voyager iz kasnih 1970-ih, nova studija otkrila je površinu na Zemlji,na Grenlandu koja bi mogla objasniti karakteristične formacije na Jupiterovom mjesecu, Europi. Letjelice Voyager na svom putovanju otkrile su da su površinski grebeni "najčešća površinska značajka" na Europi . Protežu se diljem Europe, no nikakvi geološki procesi nisu ih uspjeli objasniti.
Najveći ocean tekuće vode Sunčeva sustava
Nakon proputovanja Voyagera kasnih 1970-ih, počelo se sumnjati kako ispod vanjske ledene ljuske Europe leži najveći ocean tekuće vode Sunčeva sustava, no otprilike 30 km debeo led spriječio je planetarne znanstvenike da lako uzorkuju vodu.
U međuvremenu, po prvi pita je slična površina pronađena na Zemlji, na sjeverozapadu Grenlanda, "s istom geometrijom koju je oblikovala gravitacije kao i onom pronađene na Europi".
'Ovo je isto kao bizarne strukture koje viđam na Grenlandu'
Nakon što mu je jedan od njegovih kolega pokazao sliku površine Europe, geofizičar Riley Culberg, koji na Sveučilištu Stanford u Kaliforniji proučava ledene pokrivače i glečere, izjavio je: " Vau, ovo izgleda točno kao ova super čudna stvar koju sam vidio u podacima s Grenlanda neki dan'." A kako je ipak lakše detaljno proučavati led na Grenlandu nego onaj na Europi, ta sličnost je ključ za otkrivanje misterija Jupiterovog satelita, objavljeno je u studiji.
Dvostruki grebeni na Grenlandu nastali su uzastopnim ponovnim smrzavanjem, stvaranjem tlaka i lomljenjem plitke vodene ploče unutar ledenog pokrivača. Budući da se voda širi kada se smrzava, unutarnja voda u jezgri ovog džepa postaje pod pritiskom.
"Mislimo da je na kraju postojao toliki pritisak da je puklo, i da imate ove male vrste vodenih izdanaka koji se potiskuju iz vodenog džepa, a zatim na pritišću površinu da se također uzdigne u ove grebene", rekao je dr. Culber.
Isti princip, samo u divovskim razmjerima
U radu se detaljno navodi da, iako su europski grebeni znatno veći , ako je isti proces odgovoran i za europske grebene, onda "rezultati sugeriraju da je tekuća voda prostorno i vremenski sveprisutna plitko ispod površine europske ledene školjke". Međutim, za razliku od površine Grenlanda, koja je vrlo topla , europska je previše hladna da bi otopila led, ali dr. Culberg je objasnio da su dvostruki grebeni možda nastali "vodom iz podzemnog oceana koja se može podići kroz pukotine unutar ledene ljuske' , ili je u pitanju "neka vrsta unutarnjeg topljenja unutar ljuske".
Zagrijavanje pod silom gravitacije ogromnog Jupitera
Umjesto sunca, led se, pretpostavlja se, topi uslijed plime i oseke. No dok na Zemlji dizanje i spuštanje mora izaziva kretanje laganog Mjeseca, površinu Europe deformira divovski Jupiter. Također, donekle nalik Zemljinoj magmi, jezgra Europe zagrijava vodu koja se onda diže prema površini.
Studija je zaključila da je formiranje ledenog pokrivača na Grenlandu obećavajuća paralela za ledeni pokrivač Europe s obzirom na "dinamiku plitke vode u krhkom ledu europskog ledenog pokrivača". Nakon toga, moglo bi se pokazati lakšim testirati vodu na Europi nego što se mislilo, budući da se može nalaziti samo nekoliko kilometara ispod ledene površine.
"Međutim, značajne razlike u gravitaciji, atmosferskom tlaku, temperaturi i sadržaju nečistoća leda vjerojatno će dovesti do složenih odnosa skaliranja između ta dva okruženja", navodi se u radu.
Obećavajući rezultati za testiranje vode na Europi
Kako bi se potkrijepili istraživanje, studija je navela da je potrebno provesti daljnja istraživanja 'učinka migracije vode, ponovnog smrzavanja i loma na propusnost i reologiju podzemlja, kao i međudjelovanja između površinskih naprezanja i gradijenta podzemnog tlaka' .
Dr Culberg je izjavio: "Mi možemo bušiti duboke ledene jezgre kroz tri i pol kilometra leda u središnjem Grenlandu ili središnjem istočnom Antarktiku. No potrebna je prilično velika oprema, potrebno je puno energije - nećete ovo moći napraviti roverima veličine onih na Marsu, i bit će teško, ali to je nešto što možemo raditi na Zemlji." Studija je zaključena objašnjenjem da ako je tekuća voda "prožimajuća značajka" unutar "krhkog poklopca ledene ljuske", tada bi plitka voda mogla otkriti još više o "dinamici Europe, površinskoj morfologiji i nastanjivosti nego što se prije mislilo".
