Muslimani diljem svijeta počeli su s proslavom Kurban bajrama, koji je uz Ramazanski bajram jedan od dva najveća blagdana u životu islamskih vjernika. Kurban bajram se slavi četiri dana, dok se Ramazanski bajram slavi tri dana i najveći je muslimanski bajram. Kurban bajram blagdan je žrtve i hodočašća.
"Bez žrtve ne može se postići cilj“, rekao je Mevludi ef. Arslani, zamjenik muftije Islamske zajednice u Hrvatskoj za Večernji list, dodajući kako se Kurban bajram naziva i Hadži bajram zbog svih onih koji su se odazvali Božjem pozivu da jednom u životu obave obvezu hadža, pa se sada nalaze u najsvetijim mjestima islama, tj. u Meki i okolici Meke.
"Naše hadžije posjećuju i Medinu, bez obzira što to ne ulazi u prostor gdje se obavljaju hadžijski obredi, jer je poslanik rekao da onaj tko ga posjeti nakon njegove smrti kao da ga je živoga vidio“, objašnjava ef. Arslani.
Zašto je Kurban bajram blagdan žrtve?
"Zato što se Ibrahim a. s. ili Abraham, otac svih nas, u znak zahvalnosti Bogu što mu je u starosti podario sina, zavjetovao ako mu Svevišnji usliša njegovu dovu (molitvu ili molbu), kako bi pokazao svoju zahvalnost prema Bogu i iskrenu vjeru, on će njega žrtvovati za 'kurbana'. Kako je Bog znao o kakvom se vjerovanju radi kad je Abraham, odnosno Ibrahim a.s. u pitanju, to je pouka nama koji dolazimo poslije njega i u znak solidarnosti s Ibrahimom a.s. to isto činimo. No, kasnije Bog nije dopustio da se prolije ljudska krv, pa onoga trenutka kada je htio žrtvovati svoga sina, onda mu je svemogući Bog preko meleka, tj. arkanđela Gabrijela ili Džibrila, poslao velikoga ovna, pa životinja zamjenjuje ljudsku krv. Ta zamjena ima važnost i u tome što znači da je ljudska krv sveta i nitko nema pravo nauditi, a kamo li ubiti čovjeka. Jer, život je Božji dar i život ne može oduzeti nitko osim onoga tko je darovao taj život, a to je svemogući Bog“, kazao je ef. Arslani.
Abrahama poštuju i kršćani, Muslimani i Židovi, a jedina je razlika kada je u pitanju žrtva.
"U kur'anskom tekstu to bio njegov prvi sin Ismail a.s. ili Jišmail, a prema biblijskom da je bio Ishak odnosno Izak. Poruka je žrtvovanje. Nije islam došao s tim. Naime, Kur'an kada govori o žrtvovanju onda kao prvi primjer navodi žrtvovanje koje su učinili Adamovi sinovi, koji su, da bi riješili svoj sukob, morali žrtvovati „kurban“. Kurban koji mi danas prakticiramo povezan je s Ibrahimom a.s.“, objasnio je ef. Arslani.
Danas se kurban ne može, kao nekad, klati u dvorištima kuća, pa je zbog toga Islamska zajednica već niz godina preuzela obvezu da olakša Muslimanima u Hrvatskoj da preko nje, odnosno preko klaonica koje imaju halal-certifikate uplate kurbane i da Islamska zajednica obavi klanje kurbana. Tako ljudi dobivaju jednu trećinu koja je zapakirana u paket od 10 kilograma, a ostale dvije trećine idu za potrebe mekteba, odnosno vjeronauka u Zagrebu i za potrebe islamske gimnazije. Ako bude više mesa, onda se ono podijeli javnim kuhinjama i humanitarnim udrugama.
Kao kurban može biti govedo starosti dvije godine ili ovca od godinu dana, ali i janje od šest mjeseci. Ono se ne smije razlikovati od ovaca kada ga se pusti u stado tj. ne smije se vidjeti da je janje. U arapskom svijetu ima i deva.
"Kurban ima i socijalnu dimenziju, jer se kurbansko meso dijeli na tri grupe. Jedna trećina ostaje u obitelji, jer je u islamu obitelj na prvome mjestu. Druga trećina dijeli se siromašnima i susjedima, dok se treća trećina dijeli susjedima bez obzira jesu li ili nisu muslimani. Budući da 'kurban' znači približavanje Bogu, on znači i približavanje čovjeka čovjeku. I svaki Musliman koji to ne shvati, od njegova kurbana nema ništa. Bogu hvala, ljudi ovdje kod nas, u Hrvatskoj, osobito u Zagrebu, itekako su svjesni da time pomažu i potrebitima. Čini se da nikada više nije bilo potrebe za pomoći, kao što je to danas“, kazao je ef. Arslani.
Jedan kurban stoji nešto više od 200 eura.
"Prvi dan muškarci idu u džamiju klanjati Bajram namaz ili u medžlis ondje gdje nema džamije. Nakon toga idu na groblja, gdje se „uči“ fatiha ili jasin, koje se „uče“ umrlima, jer molimo svemogućeg Boga da našim umrlima olakša zagrobni život, da im oprosti grijehe, da ih svrsta među dobre sluge svoje i da im podari ono za čime svaki vjernik i vjernica žude na ovome svijetu, a to je raj ako Bog da. Nakon toga dolazi se kući. U Zagrebu, normalno, za taj prvi ručak ne možemo imati kurbansko meso, jer ga dobivamo tek treći dan Bajrama, zbog organizacije i nemogućnosti da se žrtvuje toliko kurbana u jednom danu. A kurban se može žrtvovati samo nakon klanjanja Kurban bajrama. Onaj tko žrtvuje prije, to je obično meso kurbanom“, rekao je ef. Arslani. Otkrio je još neke običaje - prije bajramskog ručka djeca roditeljima ljube ruku, osobito očevima, nakon čega im otac daje tzv. "Bajram-banku“, kako se u BiH zove bajramski poklon u novcu.
POGLEDAJTE VIDEO: Hrvat u Meki
"Naravno, dariva suprug suprugu i obrnuto. Dakle, to je dan kada se treba darivati jer poslanik Muhammed a.s. kaže da „darujte, voljet ćete se više“. Bez obzira, kad je darovanje u pitanje, ne samo u obitelji, nego i prijateljima, itd. Nakon ručka slijedi posjeta bližoj rodbini, a drugi dan prijateljima. S time da kad je bajramski ručak, znam mnogo slučajeva u Zagrebu da na taj ručak dolaze i susjedi nemuslimani. A na tome ručku, bez obzira što je slavlje, ne smije se konzumirati alkohol, pa makar bili prisutni i nemuslimani.“, kazuje Arslani.
Danas je moderno Bajram, kao kod kršćana Božić, čestitati ga SMS porukama. "Ti običaji nisu kao što su bili nekada, pa ljudi misle da ako su nekome čestitali porukom preko mobitela, da ga više ne mora posjetiti doma, što je običaj na taj dan. S obzirom na promjene u društvu ipak smo zadovoljni koliko se drže običaji koji su utemeljeni u vjeri“, tvrdi ef. Arslani.
Kurban bajram je obilježen i hadžom tj. hodočašćem u Meku kojeg je dužan obaviti svaki odrasli Musliman barem jednom u životu, ako ima materijalnih mogućnosti i ako je zdrav.
"Ukoliko je čovjek dobro materijalno situiran, ali nema zdravlja i ne može putovati, ima mogućnost poslati zamjenu koja se zove „bedel“. Ta osoba onda obavlja hadž u njegovo ime. Kad se donosi odluka, prije nego što oblači hadžsko odijelo, donosi odluku da hadž obavlja za toga i toga. Naravno, svemogući Bog to zna i ne treba čak to niti izgovoriti, ali eto kod nas, u našoj pravnoj školi ipak je određeno da se to izgovori. Pokraj puta, smještaja i prehrane onaj koji šalje nekoga dužan mu je dati i džeparac, kako ne bi potrošio nešto od svoga novca. Ukoliko ipak potroši, pri povratku će mu reći i ovaj će mu nadoknaditi. Tko može biti „bedel“? samo osoba koja je već bila za sebe na hadžu, koji je upoznat s hadžskim propisima. Danas neki roditelji vode i djecu, s time što ta djeca ukoliko nisu punoljetna obvezna su ponavljati kasnije hadž", rekao je ef. Arslani.
Na hadžu se nosi i posebna bijela odjeća, tj. "ihram“.
"To su za muškarce dvije bijele plahte (gornji i donji dio), ne smije se imati nikakav drugi odjevni predmet, ni potkošulju ni gaće. Zašto? Zato što je hadž znači strpljenje. To je vrlo zahtjevna obveza i zato se preporučuje da se na hadž ide dok je čovjek mlad i u snazi. Osobito sada kada je hadž na kraju kolovoza, a ondje su vrlo velike vrućine. Neki misle kod nas da će odgoditi hadž zato što kada se vrati s hadža više se ne smije griješiti, što je posve krivo, jer čovjek ne smije griješiti ni prije hadža, tj. ne smije griješiti nikako u životu. Jer Poslanik a. s. kaže da onaj tko obavi hadž po propisima, bez da se ondje npr. naljuti ili načini neki prekršaj, jer dok si u ihramu ne smiješ slomiti ni grančicu ni ubiti insekta, vraća se bez grijeha kao onoga trenutka kad ga je majka rodila. To ne znači, dakle, da prije hadža možemo raditi svašta, a prije hadža samo klanjati. Ne, poslije hadža treba raditi, ali i prije i poslije treba raditi pošteno, ne smije se varati. Osobito je uvriježeno mišljenje da se ne smije više baviti trgovinom nakon hadža, jer se može nekoga zakinuti. A to je zabranjeno i prije hadža, a ne samo nakon njega“, kaže.
Nadalje tumači kako postoje tri vrste hadža.
"Najlakši način zove se „temetu“, što dolazi od glagola „uživati“. I onaj tko obavlja takav hadž, mora ondje žrtvovati kurban. Cijena kurbana je stotinu eura, ali se ne dobije nimalo mesa, jer sve ide u afričke zemlje. Uplati se na kiosku i dobije se potvrda, ali ako netko želi sudjelovati u klanju kurbana, to je moguće. Ali to rijetko ljudi rade. Hadž se sastoji od „umre“, tj. maloga hadža i hadža, koji je pravi, veliki hadž. Čim se dođe u Saudijsku Arabiju mora se obaviti „umra“, što traje oko dva sata i poslije toga da bi da bi skinula odjeća („ihram“) mora se platiti kurban, žrtvovati, zato što se tako „krši“ zakon da se ne skida „ihram“. Zamislite da nosite „ihrame“cijelo vrijeme, premda ima onih koji nemaju mogućnosti pa hadžsku odoru nose osam dana, što je jako komplicirano, jer treba npr. osam dana paziti kako ćete sjesti, jer ste umotani u plahtu. To je samokontrola i čovjek mora biti stalno pri svijesti da nema ničega ispod toga i da mora voditi računa o stidnim mjestima. Ni kapa se ne smije nositi, na primjer. I onda, zbog toga što skidate „ihram“ i oblačite ga dan prije „Arefata“ tj. 8. 12. a 9. 12. su svi hadžije na „Arefatu“ i tko nije bio par trenutaka bio ondje kao da nije bio na hadžu“, kaže Arslani i dodaje kako su se, prema islamskom učenju, kod „Arefata“ 20 kilometara od Kabe, sastali su se Adem a. s. i h. Hava tj. Adam i Eva nakon progona iz „dženneta“ (raja). I to je početak čovječanstva, odnosno ljudskoga života na zemlji. I zato na Arefatu, kaže islamsko učenje, molitve koje hadžija ili hodočasnik ondje upućuje ne odbijaju se“, kaže zamjenik muftije ef. Arslani.
