Već pri samom ulasku u Nepal osjećam se sretno – ne znam ni sam zašto, ali znam da zapravo nije ni bitno jer sam napokon dotaknuo nepalsko tlo. Prolazeći i čitajući zanimljive crtice te savjete o Nepalu jedna mi se odmah urezuje u pamćenje – „Things take time in Nepal so relax and chill out“. I zaista – ta kratka rečenica postala mi je nit vodilja.
Usporenost je svakodnevica - samo se opustite i uživajte
No, da se vratim na priču, ulazak u Nepal je krajnje jednostavan – sve što vam treba je putovnica, jedna slika i 20 eura kako biste dobili vizu za 15 dana boravka i avantura može početi. Po izlasku s aerodroma dočekuje nas prijevoz i odmah se susrećemo s ljubaznošću naših domaćina. Ogromni osmijesi od uha do uha i „Namaste“. Oko vrata nam stavljaju i vijence nevena kao znak dobrodošlice te se polako upućujemo prema hotelu.
Oko vrata nam stavljaju vijence nevena kao znak dobrodošlice
Do hotela nam je trebalo dobrih pola sata iako je aerodrom samo šest kilometara od centra grada, no zbog nedostatka rasvjete i rijetko kojeg semafora na ulicama vlada kaos, ali kaos bez prometnih nesreća i kaos koji funkcionira. Pitate se kako? Jednostavno je, samo se vratite na prvi odlomak i pročitajte savjet još jednom. Grubo prevedeno to znači da je u Nepalu sve usporeno pa se trebate opustiti jer ćete, prije ili kasnije, stići na svoje odredište. Čemu stres, čemu žurba, čemu psovke? Dakako, to ne znači da Nepalci ne koriste svoje trube, no čak i te trube nisu one monotone na koje ste navikli u zagrebačkim krkljancima već više zvuče poput kratkih melodija i pomažu vozačima u orijentaciji. Ako ste se ikada vozili starom autocestom „Bratstva i jedinstva“ na putu prema Skoplju onda možete zamisliti stanje cesta u Kathmanduu. E, pa zapravo je još par puta gore od toga. No, lako se naviknuti na prirodne ležeće policajce svakih par metara.
Zbog nedostatka rasvjete i rijetko kojeg semafora na ulicama vlada kaos, ali kaos bez prometnih nesreća i kaos koji funkcionira
Nakon smještaja u hotel, gdje soba košta petnaestak dolara po noći odlazimo se upoznati s tradicionalnom nepalskom kuhinjom koja se uglavnom temelji na povrću i riži. Kako je većina Nepalaca hinduističke vjere (preko 80 posto), krave su svete životinje pa samim time junetina i govedina se ne poslužuju, no zato imate priliku pojesti meso bizona, koje je vrlo slično, ali i sočnije. Za prvi obrok naručujem tradicionalni Thali set kojeg lokalci uglavnom jedu bez mesa, no ja sam ipak probao s dodatkom piletine. Zove se Thali jer na nepalskom znači tanjur, odnosno, tacna na kojoj su posložena sva jela, a probat ćete rižu pomiješanu s curryjem te piletinom, juhu od sušenih mahunarki, njihov tipični kruh papad koji je poput čipsa, ali mnoooooogo ukusuniji te jogurt za desert. Iako porcije izgledaju malene, uvjeravam vas da ćete se brzo najesti. Htjeli vi to ili ne, sigurno će vas dostići količina začina koju Nepalci koriste jer hrana im je itekako ljuta što ne prija najbolje našem „europskom“ želucu. Recimo samo da su posjeti u kupaonici bili učestaliji nego inače. Mrtvi umorni od puta odlazimo natrag u hotel i spremamo se za sutrašnji dan i upoznavanje s čarima Katmandua.
Tradicionalni Thali set kojeg lokalci uglavnom jedu bez mesa, ali nisam mogao odoljeti piletini
Ako ste sasvim slučajno propustili uvodnu priču o Nepalu, možete je pročitati upravo OVDJE.