Znanstvenici s kalifornijskog sveučilišta Berkeleyja kažu da bi se tom tehnikom mogla smanjiti ovisnost pivske industrije o hmelju, 'žednoj' i skupoj kulturi, a poznata aroma i okus piva ne bi se promijenili. 

Oni su članku u časopisu Nature Communications opisali kako su uspjeli manipulirati genomom pivskog kvasca i dodati mu gene metvice i bosiljka, što je potaknulo proizvodnju aroma kakve se inače dobivaju dodavanjem hmelja tijekom procesa proizvodnje piva. 

"Koristeći se tehnikama koje su nam bile na raspolaganju uspjeli smo precizno kontrolirati metabolizam za proizvodnje pravilne količine arome hmelja", kazao je Jay Keasling, profesor kemijskog i biomedicinskog inženjeringa na Berkeleyju.

Postupak nije bio jednostavan jer su znanstvenici morali dodati ista četiri gena svakom nizu kromosoma kako bi stvorili stabilan soj kvasca koji će izdržati proces proizvodnje piva.  Rezultati su bili toliko uvjerljivi da su zaposlenici obližnje pivovare Lagunitas kazali da je laboratorijsko pivo bilo "hmeljastije" od pravog. 

(FOTO: Pixabay)

Hmelj je biljka koja traži velike resurse, pa je otprilike za količinu hmelja nužnu za dobivanje pola litra piva potrebno 25 litara vode samo za njegov uzgoj.  Nadalje, potrebno je dosta energije za procesuiranje, prijevoz i skladištenje hmelja. 

Drugim riječima, stvaranjem alternativne arome hmelja uštedjelo bi se mnogo vode i gnojiva i cijeli proces proizvodnje piva postao bi ekološki održiviji. Znanstvenici se upravo tome nadaju. 

Pročitajte još:

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!