Kada je riječ o muškim košuljama, dugmad je na desnoj strani jer su muškarci na lijevoj, u Srednjem vijeku, držali mač. Kako bi ga lakše izvukli, u slučaju dvoboja, dugmad je morala biti na desnoj strani kako im ne bi smetala.
Ženske su se košulje pojavile nešto kasnije, a kako su bile privilegija bogatih dama, koje su odijevale sluškinje, dugmad je šivana s lijeve strane kako bi ih one lakše mogle zakopčati. Naime, sluškinje bi stajale ispred gospodarica dok bi ih odijevale pa im je bilo jednostavnije dugmad pokopčati ako su s lijeve.
Postoji i teorija kako se gumbi na košuljama muškaraca i žena nalaze na različitim stranama kako bi se ukazalo baš na spolne razlike.
Neki pokušavaju prodati i teoriju da se gumbi na ženskoj odjeći nalaze na lijevoj strani zbog dojenja, ali za to ne postoje nikakvi povijesni dokazi.
Mnogi vjeruju da su gumbi na lijevoj strani simbol potčinjenosti žena u odnosu na izvornik, košulju s dugmima na desnoj strani.
Ženske košulje sa dugmadi na lijevoj strani počele su se šivati između 1840. i 1850. godine. Do tada nekih većih razlika nije bilo.
Postoji još nekoliko zanimljivosti kada su u pitanju gumbi.
U doba Rimljana i Grka dugmad se radila od životinjskih kostiju, drveta, metala ili rogova. Na lovačkim se uniformama i danas nalaze takvi gumbi.
Napoleon Bonaparte je, navodno, zapovjedio svojim krojačima da njegovi vojnici moraju na rukavima imati dugmad kako ne bi brisali nos o rukav.
Ljudi su, u dalekoj prošlosti, bili toliko oduševljeni gumbekima da su ih nosili na odjeći bez ikakvog razloga, kao ukras. Smatra se da su tako nastali broševi.
Buckhinghamski vojvoda 1620. pojavio se u javnosti ogrnut plaštom koji je bio ukrašen dijamantnim dugmićima.
Japanci su svoje tradicionalne kapute kopčali biserima. Oko 1860. bio je to "must have" svake gejše koja je imalo držala do sebe.
