Benitov povratak kući ne razlikuje se jako od onoga Freda
Flintstonea. Njemu, njegovoj ženi i djetetu ono što već trideset
godina zovu svojim domom čini 40 metara dugačka stijena. Nalazi
se u suhom pustinjskom dijelu Meksika nedaleko od granice s
Teksasom, ali ovdje raste Candelilla, od koje se izrađuje vosak
koji se najviše koristi u industriji žvakaćih guma.
Čudno je da se za ovaj dom borio punih dvadeset godina. Tek kad
je pravna bitka završila, mogao se ugodno smjestiti i urediti ga
da ne odudara od špiljskog stila.
I baš je u tom domu odlučio ostati i u njemu podignuti sedmero
djece koja su zaključila da će teško svi u pećini dobiti svoju
sobu ili čak posebnu etažu. Šestero ih je otišlo, a jedno i dalje
živi s njima. Možda ne biste rekli, ali život u pećini i nije
poput života u palači.
Svjesni su da je život u ovakvim uvjetima pun izazova i teških
trenutaka. Kuhaju na staroj primitivnoj peći, opskrba strujom
postoji, ali prečesto zakaže, a sanitarnog čvora nema. Zato je
najčudnije od svega što obitelj Hernandez ne želi napustiti
pećinu iako su dobili brojne ponude za bolji smještaj. Jer kod
kuće je ipak najbolje, bez obzira na to kakva ona bila.
Iako je mogao imati mnogo lagodniji život u gradu, jedan Meksikanac odlučio je stvoriti dom baš u pećini. Već 30 godina živi u improviziranoj kući usred ničega sa svojom obitelji. Djeca su odavno, glavom bez obzira pobjegla u civilizaciju. No njemu i supruzi ne smeta što nemaju sanitarni čvor, niti struju.