Neandertalski rock bendovi
Povjesničari vjeruju kako su drevni ljudi stvorili instrumente poput flauta kao dio lovačkih rituala i primitivnih kulturnih okupljanja, no što znanstvenici ne znaju je da su zapravo stvorili te instrumente da bi se uvalili u krznene krpe onoj maloj iz Špilje 25B. Takav oblik barenja, tj. glazbe, je po procjenama znanstvenika star oko 35.000 godina.
Sljedećih par tisućljeća glazba nije doživjela neku veliku promjenu dok nisu došli naši najdraži konzumenti rakije, izumitelji demokracije i pizze(ako niste znali) - Grci.
Grci su voljeli dobar provod, a kakav je to provod bez glazbe, ljudi upitnih kućnih morala i mladog vina? Da bi lakše upilali svoje prijatelje svojim pretečama turbofolku, izmislili su pisanje glazbe. Neki procjenjuju da ova praksa datira iz babilonskog doba, no Grci su je usavršili.
Mnogi znanstvenici tvrde da je suvremena tradicija glazbe uistinu počela u europskom srednjem vijeku, kada su crkve služile kao mjesta glazbenih događanja, a ne oronuli podrumi puni oljuštenih zidova i impresivno složenih štakorskih civilizacija.
Na koncu, postojala je želja ili ideja da se izbjegne plaćanje ulaza, tj. da se glazba može preslušati izvan mjesta održavanja. Tu dolazimo do izumitelja - za kojega ste možda čuli - Thomasa Edisona.
Prvi snimak - Edison na aparatima, doslovno
Edison nije stvorio fonograf za preslušavanje glazbe, nego zato jer je volio sebe slušati, a nije mu se dalo hraniti papigu. No, bio je i sam svjestan da će se fonograf najvjerojatnije krenuti koristiti u svrhe preslušavanja glazbe - 'Fonograf će nesumnjivo biti liberalno posvećen glazbi. Pjesma na fonografu reproducira se s čudesnom točnosti i moći. ' - reče Edison, gladeći si ego u svojim sto-posto-pamučnim gaćama.
Bio je u pravu. U roku od godinu dana, "pre-snimljeni cilindri" - ono što danas poznajemo kao glazbene zapise - bili su jako prodavani, a kako su postajali popularniji, njihova se proizvodnja poboljšavala za više preslušavanja sve dok nisu napokon napravljeni u vinilu - iako je format bio naširoko dostupan tek poslije Drugog svjetskog rata.
No, nedugo nakon što su bili raspoloživi za prodaju - oko 1890-ih - uspostavljeni su fonografski saloni, gdje su ljudi plaćali da bi slušali snimljenu glazbu.
Početak radio uređaja i prodaja traktora između pjesama
Iako je radio tehnologija već davno postojala, prva komercijalna američka radio stanica - KDKA - nije počela emitirati sve do 1920. Unutar sljedećih šest godina, pet milijuna američkih obitelji je posjedovalo radio uređaje.
No, u vrijeme kada je glazba postala većinski dio radio emitiranja (otprilike 66%), prodaja ploča počela je značajno opadati, pogotovo 1929. godine. Međutim, vrijedno je napomenuti da bi pad rekordne prodaje mogao imati nešto u vezi s Velikom depresijom koja je počela iste godine.
S vremenom, industrija snimanja i emitiranja pronašla je način rada - inače ne bismo danas mogli slušati glazbu na radiju.
Formati potrošnje glazbe
Dakle, tko se ovdje sjeća kasete? Svatko tko je živio u tom dobu se sjeća da je mikrofon magnetofona držao kraj radioprijamnika, kako bi mogao preslušati emitirane pjesme. Toliko kompliciranih riječi za jednostavan čin piratiranja glazbe - prije nego je postojao ThePirateBay.
U 1960-ima, mediji za preslušavanje nastavio se razvijati, s ponudom više opcija, poput kompaktne kasete tvrtke Philips. Uskoro, kasete su se mogle koristiti u automobilima - a 1979. godine Sony je predstavio prvi glavni prijenosni kasetofon Walkman koji smo koristili da bi slušali svoju roditelji-me-ne-razumiju glazbu i ogorčeno šetali ulicom zamišljajući da smo u glazbenom spotu.
CD-ovi
Na prvi pogled, 20-30 godina može izgledati kao dugo razdoblje. No, u kontekstu tehnoloških dostignuća, zapravo je prilično kratko - a isto toliko vremena je bilo potrebno da kasete prestanu biti dominantni format potrošnje glazbe u mjesto CD-ova.
Do sljedećeg desetljeća, CD je postao primarni format preslušavanja glazbe.
Vinil nikada nije izumro - još je cijenjen posjed mnogih kolekcionara, DJ-a (budući da pruža "izravnu manipulaciju medijem") i hipstera. Osim toga, audiofili su dugo tvrdili da je kvaliteta zvuka iz vinila jednostavno bolja od ostalih formata.
Trajno digitalna era
Prije izuma iPod-a, krajem 80-ih je stvoren MP3 - 'sredstvo komprimiranja zvukovnog slijeda u vrlo malu datoteku, kako bi se omogućilo digitalno pohranjivanje i prijenos' - rekoše izumitelji nervozno, ispijajući svoju 15. kavu.
Tu su neki poduzetnici uvidjeli priliku i stvorili Napster: 'jednostavna, besplatna peer-to-peer (P2P) datoteka za razmjenu usluga', koji je do 2001. godine porastao na više milijuna korisnika, iste godine kada je iPod bio otkriven. Apple nije otkrio iTunes Store do 2003., pa čak i tada, svaka pjesma je koštala 0,99 dolara.
Zbog činjenice da je Napster bio besplatan dolazilo je do razno-raznih optužbi, no Napster se branio time da promovira bendove besplatnim izdavanjem. Nedugo zatim, Napster je propao - ne sasvim, ali je prestao biti vodeći format.
Radio je radije radio - povratak
Unatoč vlastitoj nestabilnosti, Napster je postavio temelje za 'streaming' glazbe. ITunes Store nastavio je proširivati svoju glazbenu biblioteku, a također je počeo prikazivati plaćene filmske i TV emisije.
Programeri i poduzetnici su nedugo zatim krenuli rješavati probleme iTunesa. Na iTunesu se nije moglo preslušavati glazbu digitalno bez preuzimanja datoteka pjesama ili plaćanja po pjesmi. Tako je rođen internetski radio.
Mnogi upućuju na Pandoru - besplatnu, personaliziranu online radio aplikaciju - kao pravog pionira u ovom prostoru, ali se u isto vrijeme pojavljuje (početkom 2000-ih) i Last.fm. Taj efekt je još više došao do izražaja premijerom Spotifyja sljedeće godine, koji sada nadmašuje Pandoru.
Kako dalje?
Danas se glazbene opcije 'streaminga' teško ograničavaju na Pandoru i Spotify. Apple ušlo je u krajolik 2015. s vlastitim (plaćenim) radijskim i pretplatničkim mogućnostima, a YouTube je brzo slijedio sa svojom glazbenom aplikacijom. Osim toga, nemojmo zaboraviti i na često nerazumno izdanje Amazon Prime Music.
Teško je vjerovati da je ovo putovanje počelo u pretpovijesnoj eri s flautom od kostiju. Ostaje nam samo vidjeti gdje će ići dalje. Možda ćemo imati neki čip u glavi za slušanje glazbe? Ili ćemo se vratiti na ono prahistorijsko udaranje od kamenje, što bi hipsteri vjerojatno i htjeli.
U svakom slučaju - slušamo.