Ne da mi se
Dosadno vam je i nazovete prijatelja da otiđete negdje vani jer ste prikovani uz radni stol već neko vrijeme. Prijatelj vam se javi i onda izjavi onu poznatu 'Ne mogu, imam posla'. Kad ga pitate kakvog posla onda slijedi uragan loših isprika dok on vjerovatno sjedi u dnevnom boravku s Playstation kontrolerom u ruci. Razgovor ide otprilike ovako:
-E, stari, hoćeš sa mnom danas na neko pivo?
-Uh, teško, pun sam posla danas.
-Kakvog posla?
-Uh, vidiš, moram prvo iscijepati drva, pa onda...
-Ali, travanj je.
-Ne prekidaj me, volim bit spreman, nego slušaj moram prvo iscijepati drva, pa moram okrečiti dimnjak, pa onda okrečiti mačku, moram i popraviti klimu ne radi, to jest išao sam je popraviti pa sam pao i izvrnuo gležanj i doktor mi je rekao da se ne smijem micati bar dok ne završim ovaj dio u igrici, mislim, dok ne zacijeli.
-Zašto samo ne kažeš da ti se ne da?
-Nije da mi se ne da samo sam pun posla, ne znam gdje ću sa glavom.
-Doslovno sam ti ispred vrata, čujem te kako igraš igrice.
-To mi je ostao upaljen televizor jer sam žurio u ljekarnu.
-Vidim te kroz prozor kako sjediš i pričaš sa mnom.
-To nisam ja, to je moj brat, došao je popraviti mačku, tj. okrečiti klimu, mislim, iscijepati dimnjak.
-Aj dobro, štogod, ništa, vidimo se.
-Čujemo se stari, javiti ću ti definitivno kad budem imao vremena, znaš da nikad ne bi propustio priliku da s tobom izađem.
