Mnogi kršćani vjeruju da su vrag, Sotona i Lucifer tri imena za istu osobu. No, prema mnogim učenjacima, Lucifer uopće nije Sotona, a neki od njih tvrde kako se naziv Lucifer u Bibliji zapravo odnosi na Isusa. Također, slika đavla kao rogatog stvorenja s vilama uopće ne potiče iz Biblije, piše Ranker.
Ako Lucifer nije Sotona, postavlja se pitanje koje je njegovo podrijetlo? Je li on bio još jedan arkanđeo, poput Abbadona, Anđela smrti? Je li on uopće osoba? A ako Lucifer nije Sotona, zašto milijuni ljudi vjeruju da je on vrag? Odgovori na ta pitanja kriju se u opisu Sotone u Bibliji te Lucifera u povijesti.
Prema djelima s kršćanskom tematikom, Lucifer je Sotona. Tu tvrdnju najbolje potkrepljuje "Pakao" Dantea Alighierija. Naime, kad Dante dosegne najniže razine pakla, susreće đavla. U svom djelu on koristi četiri imena za gigantsko, krilato stvorenje koje vlada paklom: vrag, Sotona, Belzebub i Lucifer. Početkom 14. stoljeća, kada je Dante napisao "Pakao", Lucifer i Sotona su bili jedno te isto.
Mnogi kršćani ističu Knjigu proroka Izaije kao objašnjenje povijesti đavla. On je izvorno bio anđeo po imenu Lucifer. Međutim, nakon što se je suprotstavio Božjem autoritetu, bio je protjeran iz raja.
Lucifer se nikad nije spomenuo u Bibliji
"Kako pade s nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na Zemlju, ti vladaru naroda? U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu. A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije" (Izaija 14,12-15).
Nakon toga, Lucifer je primijenio ime u Sotona. Stoljećima su kršćani tvrdili da se Lucifer prerušio u zmiju kako bi iskušavao Evu u rajskom vrtu. Knjiga "Otkrivenja" predviđa da će Lucifer biti mučen tisuću godina nakon Kristova povratka. Od čovjekovog stvaranja do Apokalipse, Lucifer će mučiti čovječanstvo kao Božji neprijatelj.
No, mnogi biblijski znanstvenici tvrde da Lucifer uopće nije Sotona te donose vrlo uvjerljive dokaze kako bi pokazali da kršćani nisu u pravu kada je on u pitanju. Lucifer se nikad nije spomenuo u Bibliji.
Na latinskom Lucifer znači "donositelj svjetlosti". Čudan je to izbor za ime Sotone, kojega još nazivaju i Princom tame. Štoviše, Rimljani nisu koristili Lucifera kao riječ za Sotonu. Umjesto toga, Lucifer je označavao planet Veneru. Kao jedna od najsjajnijih zvijezda na nebu, Venera se zvala Jutarnja zvijezda ili "donositelj svjetlosti". Kako se onda rimska riječ za Veneru našla u Vulgati, latinskom prijevodu Biblije?
Lucifer je 'nositelj svjetlosti'
Stari zavjet, gdje se Lucifer prvi put pojavljuje, izvorno je napisan na hebrejskom. Izvorni Izaijin tekst koristio je riječ "לֵילֵה", ili "helel", što znači "sjaj". Latinski prevoditelji koristili su latinsku riječ "Lucifer" za hebrejsku "helel".
To je zasigurno zbunilo neke rimske čitatelje, budući da je Lucifer bio rimski bog. Lucifer je nazvan "nositeljem svjetlosti", a ekvivalent je grčkom bogu Fosforu ili Eosforu. Rimljani su Lucifera utjelovili kao muškog boga koji nosi baklju, simbolizirajući Venerinu svjetlost u zoru. Rimski pjesnici opisivali su Lucifera kao vjesnika zore, a Lucifer je često prikazivan kao sjajna zvijezda.
Riječ "Lucifer" pojavljuje se samo jednom u Starom zavjetu, u Izaijevom stihu, a "Sotona" se pojavljuje više puta, često je opisivan kao protivnik. U Novom zavjetu vrag se često pojavljuje, jer je Isus upozorio svoje sljedbenike da se čuvaju vražjeg pokušaja da ih namami i tako makne s izabranog puta.
Iznenađujuće, "Lucifer" se pojavljuje u latinskoj verziji Novoga zavjeta - kao opis za Isusa.
"Isusa zovu 'Lucifer' ili 'jutarnja zvijezda' jer on predstavlja novi početak", pojasnio je profesor Henry Kelly. Ukratko, izvorni tekst Biblije nikada nije koristio Lucifera u značenju Sotone. Zapravo je riječ "Lucifer" bila usko povezana s Isusom. Postavlja se pitanje kako je onda Lucifer postao Sotona?
Origen je Sotonu poistovjetio s Luciferom
Prva spominjanja Lucifera kao Sotone datiraju iz 3. stoljeća, gotovo 200 godina nakon što je Novi zavjet ugledao svijetlo dana. Profesor Kelly pojasnio je da je latinska riječ za svjetlonošu pogrešno protumačena kao Sotona. Drevni hebrejski u Knjizi Izaije uopće se ne odnosi na Sotonu. Prema Kellyju, Izaija se poziva na babilonskog kralja, koristeći metaforu o Veneri.
Ali u 3. stoljeću ranokršćanski teolog Origen tvrdio je da se taj stih odnosi na Sotonu.
"Origen je podučavao: 'Kaže se da je Lucifer pao s neba. Ovo se ne može odnositi na ljudsko biće, pa se mora odnositi na Sotonu'. Crkveni oci i svi koji su ih slijedili smatrali su da je ovo obrazloženje uvjerljivo", rekao je profesor Kelly.
Origenov zaključak temeljilo se na Luciferovoj povezanosti s Venerom. U jednom od svojih komentara Origen je Zemlju opisao kao "ono ratno sjedište na koje je Lucifer, zvijezda jutra, pao s neba, da bi Isus ratovao s njim i uništio ga." Dakle, astronomsko značenje te riječi postupno je nestajalo, čak i u Origenovim spisima. On je u dijelu "De Principiis" povezao padajuću zvijezdu iz Izaije s Isusovim novozavjetnim riječima: "Evo, vidim Sotonu koji je pao s neba poput munje." Origen je smatrao da je Sotona bio Lucifer, nekada svjetlosno biće koje je palo iz raja.
Stoljeća pogrešnog čitanja promijenila su značenje riječi
Origen nije bio jedini kršćanin iz 3. stoljeća koji je u Izaijinom stihu vidio Sotonu. Tertulijan je tvrdio da je riječ o vragu. Kasniji su pisci ponovili ovo tumačenje. Svi oni povezuju vraga s Izaijinim opisom Lucifera. Ti su utjecajni pisci oblikovali stoljeća kršćanskog mišljenja. Uz njihovu usmjerenost prema svjetlu i tami, kao i pomno čitanje Biblije, mnogi su ranokršćanski teolozi vidjeli Sotonu u Izaijinom opisu palog "donositelja svjetlosti", iako izvorni starozavjetni stih nikada nije imao takvo tumačenje.
Hebrejski znalci tvrde da se Izaija 14:12, jedina referenca na Lucifera u Starom zavjetu, ne odnosi na Sotonu. Židovska enciklopedija kaže da se to odnosi na babilonskog kralja i većina bibličara se slaže. Hebrejski učenjak Lee Fields objašnjava da Izaija 14:12 nema nikakve veze sa Sotonom. No, stoljeća pogrešnog čitanja promijenila su značenje odlomka.
Fields ističe, "Tada je ime Lucifer, što znači 'svjetlonoša', bilo sasvim prikladno za kršćane i njihovu zadaću donošenja svjetla evanđelja na svijet", ukazujući na novozavjetne stihove koji Isusa nazivaju "jutarnjom zvijezdom". "Naravno, s obzirom na povijesnu identifikaciju Lucifera kao imena za Sotonu, ovo je značenje danas potpuno izgubljeno", rekao je Fields.
Kršćani imaju iza sebe 1700 godina bibličara koji su potekli od Origena, a naučavali su da je Lucifer ustvari Sotona. Osim toga, stoljećima kulturne reference, barem još od Dantea, koriste Lucifera kao drugo ime za vraga. Evolucija Lucifera ima vrijednu lekciju: značenje riječi mijenja se s vremenom. Slično tome, evoluiraju i religije. Nova tumačenja daju novo značenje tekstu. Napokon, nitko danas ne bi koristio riječ "Lucifer" kao naziv za Isusa, pa čak i ako Novi zavjet Isusa naziva "donositeljem svjetlosti". Lucifer danas znači nešto sasvim drugo nego prije 2000 godina.
