Znanstvenici vjeruju da je Isus Krist stvarno postojao i da ga ljudi nisu mogli izmisliti, javlja Big Think.
POGLEDAJTE VIDEO: Je li OK biti gay, što misli o papi Franji, a što o Hrvatskoj. Razgovarali smo s AI Isusom
Možemo li dokazati da je Isus Krist stvarno hodao zemljom prije otprilike 2000 godina? Ne ulazeći u duhovno, znanost bi doista trebala dati takav odgovor zbog fenomena koji trenutno ima 2,2 milijarde sljedbenika diljem svijeta. Nažalost, istina o tome nije tako jednostavna.
Evo tri vrste dokaza o postojanju Isusa Krista kao stvarne osobe, ako zanemarimo metafizička razmatranja.
1. Pisani tragovi
Pretpostavljeni vremenski okvir Isusovog života, počevši od nulte godine, nije bilo vrijeme u kojem su se informacije mogle širiti velikom brzinom. Ne da nije bilo interneta ili telefona, nego nije bilo ni tiskanja knjiga. Zato je trebalo dosta vremena da se neka informacija proširi.
Unatoč takvim ograničenjima, nekoliko desetljeća nakon Isusovog života, njegovo se ime počelo javljati u spisima židovskih i rimskih povjesničara, te u desecima kršćanskih tekstova, istaknuo je dr. Simon Gathercole, proučavatelj Novog zavjeta sa Sveučilišta u Cambridgeu.
Pisma apostola Pavla iz otprilike 50. ili 60. godine naše ere najraniji su tekstovi koji spominju Isusa i kršćanstvo. Također su sadržavali praktične upute za sve veći broj kršćana kako živjeti u skladu sa svojom vjerom.
Prvi nekršćanski pisac koji je govorio o Isusu bio je židovski povjesničar Josip Flavije (rođen kao Yosef ben Matityahu), koji je živio oko 47. do 100. godine. Pozvao se na Krista u svojoj povijesti judaizma "Židovske starine" iz 93. godine.
U knjizi se Isus pojavljuje dva puta: jednom u zanimljivom odlomku o njegovom navodnom bratu Jakovu i u drugom odlomku čija se autentičnost dovodi u pitanje. Povjesničari misle da su ga nekoliko stoljeća kasnije izmijenili kršćani koji su htjeli prikazati Isusa u boljem svjetlu.
Znanstvenici vjeruju da je Isus Krist stvarno postojao i da ga ljudi nisu mogli izmisliti
Rimski povjesničari Plinije Mlađi i Tacit također su pisali o Isusu Kristu oko 20 godina nakon Josipove knjige. Tacitovi "Anali" iz 115. godine spominju rimskog prefekta Poncija Pilata kako pogubljuje Isusa, aludirajući na raspeće, i taj događaj smještaju u vremenski okvir koji se slaže s kršćanskim evanđeljima.
Plinije, koji je također bio namjesnik u Maloj Aziji, napisao je pisma caru Trajanu oko 112. godine opisujući kršćane koji štuju Isusa kao Boga.
2. Svjedoci
Prema dr. Gathercoleu, najraniji kršćanski spisi o Isusu potječu iz Pavlovih poslanica. Prvi od njih datiraju najkasnije 25 godina od Isusove smrti, između 50. i 60. godine. S druge strane, biografski izvještaji o Isusu u Novom zavjetu datiraju otprilike 40 godina nakon Isusove smrti.
Ipak, ti vremenski razmaci znače da su izvještaje o Isusovom životu zapisali ljudi koji su koji su bili živi i poznavali ga ili su, pak, poznavali ljude koji su poznavali Isusa.
Izjave svjedoka također prilično dobro odgovaraju onome što drugi izvori informacija govore o životu u Palestini u prvom stoljeću. Na primjer, veliki broj ljudi koji su dolazili iscjelitelju poput Isusa potvrđen je arheologijom, koja nam govori da su se stanovnici tog područja morali boriti s bolestima poput gube i tuberkuloze.
Studija o ukopima u rimskoj Palestini, koju je proveo arheolog Byron McCane, otkrila je da između dvije trećine i tri četvrtine grobova koje su pregledali ima ostatke djece i adolescenata. McCane je istaknuo prevalenciju dječje smrtnosti u to vrijeme, objašnjavajući da je "u Isusovo vrijeme očito bio problematično prijeći 15. godinu".
Naravno, sami točni podaci ne dokazuju da je Isus Krist postojao. Dr. Gathercole, smatra da jednostavno ne bi imalo smisla da pisci tog vremena izmišljaju tako razrađen lik.
Nekoliko desetljeća nakon Isusovog života, njegovo se ime počelo javljati u spisima židovskih i rimskih povjesničara, te u desecima kršćanskih tekstova.
Ovo mišljenje podupire Byron McCane, arheolog i profesor povijesti na Sveučilištu Florida Atlantic koji je u intervjuu za National Geographic rekao da se "ne može sjetiti nijednog drugog primjera koji se tako dobro uklapa u njihovo vrijeme i mjesto, ali ljudi kažu da ne postoji". Drugim riječima, bilo bi prilično bez presedana da je takva osoba plod nečije mašte.
3. Artefakti
Postoji niz relikvija povezanih s Isusom, ali ni za jednu nije dokazano da je nedvojbeno autentična. Među njima je i poznato Torinsko platno, koje je, navodno, negativ čovjeka koji je, navodno, bio Isus Krist. Neki tvrde da je to bio Isusov pokrov nakon raspeća. Mnogo se raspravlja o datiranju i podrijetlu Platna i općenito znanost ne podržava te tvrdnje.
Još jedna poznata relikvija sumnjive autentičnosti je "pravi križ". Postoje stotine fragmenata drva za koje su razni ljudi kroz povijest tvrdili da potiču od križa korištenog za Isusovo raspeće. Mnogi od tih fragmenata raspršeni su po raznim europskim Crkvama unatoč upitnim potvrdama da su autentični.
Druge navodne relikvije povezane s raspećem uključuju krunu od trnja koju je nosio Isus, čavle korištene pri razapinjanju Krista ili Veronikin rubac, koji se, navodno, koristio za brisanje znoja s Isusova čela dok je nosio križ.
"Na temelju dokaza koje imamo, može li itko sa sigurnošću reći da je Isus stvarno postojao prije otprilike 2000 godina? Iako je nemoguće doći do nepobitnih dokaza, oni koji proučavaju to razdoblje vjeruju da je netko po imenu Isus Krist živio na području i u vremenskom razdoblju s kojim se općenito slažemo", rekao je arheolog Eric Meyers, profesor emeritus na studiju judaistike na Sveučilištu Duke.
"Ne poznajem nijednog mainstream znanstvenika koji sumnja u Isusovu povijesnost", rekao je Meyers. "O detaljima se raspravlja stoljećima, ali nitko tko je ozbiljan ne sumnja da je on povijesna osoba".
Je li Isus iz Nazareta bio Sin Božji koji je mogao činiti čuda svakako je tema mnogo drugačije rasprave.
