Bakalar živi u sjevernom Atlantiku, uz obale Norveške, Grenlanda i Kanade, u Sjevernom moru, te u Polarnom moru, a najvažniji proizvođači bakalara su Island, Rusija, Norveška i Kanada. Bakalar se lovi od listopada do travnja, a većina ove ribe se suši.
Postoje četiri vrste bakalara, a najpoznatija vrsta bakalara je onaj koji se lovi oko norveškog otočja Lofoten, koji je poznat pod imenom Arktički bakalar.
U svijetu je 2008.godine izlovljeno 765 000 tona arktičkog bakalara, od čega su čak 75% ove vrste bakalara izlovili Norveška, Island i Rusija. Ova vrsta bakalara je ugrožena zbog krivolova. Naime, u 2005.godini i Barentsovu moru, krivolovom je ulovljeno nešto više od 100 000 tona bakalara čija je vrijednost bila 350 milijuna dolara.
Osim arktičkog bakalara, postoje još tri vrste bakalara, zarbo, ling i seith, odnosno, crveni, grenlandski i polarni bakalar. Seith vrsta bakalara ima tamnije meso oštrije arome i izrazito je popularna riba u Brazilu. Zarbo vrsta bakalara je vrlo malen bakalar koji je ukusan i najčešći na našem tržištu, te služi kao zamjena za arktičkog bakalara.
Za razliku od Hrvatske gdje se najčešće konzumira sušeni bakalar, u Španjolskoj i Portugalau najpopularniji je soljeni bakalar.
Poznavatelji ribe kažu kako se pri kupnji bakalara posebna pažnja treba obratiti na deklaraciju. Ako je na njoj navedena arktička vrsta bakalara, odnosno Gadus morhua na latinski, radi se o pravom, izvornom bakalaru.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
