Michael je ušetao u staju, gdje je bio Max, koji mu je dozvolio da ga pogladi po čelu. Bilo je to prvi puta da je čovjeku dozvolio dodir, bez trzanja i rzanja. Postupno, Michael je počeo pripitomljavati Maxa i sve je išlo po planu, dok se konj jednoga dana nije prestrašio stršljena i svojeg trenera stražnjim nogama toliko snažno udario u trbuh, da je ovaj izgubio svijest i ostao ležati na livadi.
"Pokušavao je ubiti tu bubu, ali je udario mene. Pobjegao je, prestrašen, a ja sam ostao na zemlji, umirući od bolova", rekao je Michael.
Puna četiri tjedna Michael je proveo u bolnici, oporavljajući se od udarca koji ga je mogao ubiti, a nakon što je izašao, uručili su mu račun za bolničke troškove koji je iznosio vrtoglavih 175 tisuća dolara. Dovoljno da čovjek uzme pušku i ustrijeli tvrdoglavog konja, od kojeg ovaj farmer ima samo štete, nikakve koristi?
Pogrešno razmišljanje, ako pitate Michaela.
"Vlasnici farme molili su me da ih ne tužim, ja sam rekao kako to neću napraviti. Nisam dozvolio niti da osiguravajuća kuća tuži tu malu farmu. Dogovorili smo se da Max pripadne meni. Nastavio sam raditi s Maxom", rekao je Michael.
Trebalo je proći punih 10 godina da Max postane konj kakvog je Michael želio. Danas su njih dvojica, kaže, pravi prijatelji.
"To je jedna posebna simbioza. Između nas se stvorila neraskidiva spona", kaže kauboj.
