Na internetu smo pokušali pronaći rješenje za naš problem, ali toliko je kontradiktornih savjeta da ne znamo kako postupiti. Trebamo li ga kazniti kada nas pokuša ugristi, na koji način to učiniti?
Čau čau svojom pojavom koja podsjeća na medvjedića, u ljudima, a posebno djeci potiče upravo to, želju za draganjem, maženjem.
Ali ljubav nije davanje onoga što mi želimo i osjećamo već davanje onoga što psu zaista treba. Jedna od pasminskih odlika rase je upravo ta; psi ne žele da ih se previše dodiruje. Ne postoje dva ista psa i teško mi je samo na osnovi vašega kratkog pitanja precizno i detaljno odgovoriti jer nisam vidio ni vaše ni njegovo ponašanje, ali iz iskustva s tom pasminom mogu vam reći da se vaš problem može riješiti.
Prilazite mu s poštovanjem
Potpuno je nepotrebno i štetno za vaš odnos s njim i za njega samoga da ga kažnjavate zbog bilo čega, pa tako i u ovoj situaciji. Psa se može ispraviti zbog ponašanja koje želimo promijeniti, ali nikako kažnjavati. Ne treba ni naglašavati da sve njegove potrebe moraju biti zadovoljene da bi smo mogli nešto tražiti od samog psa.
Također je potrebno što više čitati o pasmini, iskustvima ljudi u odnosu s njom, upoznavati se sa specifičnostima, kao što je naprimjer slabiji periferni vid. Griženje koje vaš pas pokušava je različito od onoga koje većina štenadi drugih pasmina čini, nije usmjereno na plijen, pokret, igru, nego se pas pokušava obraniti od nelagodnosti izazvane našim dodirima.
Psu treba prilaziti s poštovanjem, treba promatrati njegovo držanje tijela, prepoznati stanje u kojemu pas jest. I nikako ga ne treba pretjerano grliti s obje ruke za vrat, tresti ga jer nam je tako simpatičan, a još je gore pritom mu se i licem unositi u njušku. Kad se malo štene probudi ponudite mu ukusni komadić hrane i odvedite ga da obavi nuždu. Kad se pas olakša, možete sjesti, čučnuti, tako da ni vizualno ne budite nesigurnost u njemu.
S ostalim komadićima nagradica vježbajte prilazak ruke prema psu na taj način da on sam pokazuje inicijativu, pa da ga pustite da se oslobađa u skladu sa svojim trenutnim mogućnostima. Njegove uši, rep, držanje tijela neka vam budu pokazatelj njegove sigurnosti ili nesigurnosti, te u skladu s tim trebate reagirati. Puno je bolje biti sustavan, blag i dosljedan, ne željeti promijeniti osobnost psa nego samo određeno ponašanje.
Odretite učitelja i zaštitnika
Kad ponudite nagradicu neka vam druga ruka polako kreće prema psu i on će je lakše prihvatiti jer je usmjeren na hranu. U početku nije nužno da ga zaista i dotaknete, nego da upoznate psa, da znate koju granicu danas ne možete prijeći, da primjećujete njegove reakcije, te da nagrađujete psa kada je opušten i smiren.
Nikad ne prilazite naglo, bez da ste se javili psu, uvijek vježbajte vrlo kratko i koncentrirano, ne pokušavajte u jedan dan ispraviti sve što želite jer će to psu biti previše, a tad će izgubiti povjerenje u vas. Psi koji su rezervirani prema ljudskim dodirima isto tako ne vole biti podizani sa zemlje, tako da je potrebno puno strpljivog rada s malim pomacima naprijed da bismo zadobili njihovo povjerenje prilikom podizanja.
Vaš pas će najlakše prihvatiti jednog čovjeka, neka taj bude njegov učitelj i zaštitnik, a ostale ukućane kao i sve ostale ljude koji će dolaziti u susret s njim, neka upozori i nauči kako ispravno pristupiti psu, kako prepoznavati njegov govor tijela, njegova trenutna stanja i mogućnosti. Na taj će se način nesigurnost koju pas pokazuje smanjivati, pas će stjecati povjerenje u ljude bez čega bi njegov život u našem ljudskom svijetu bio nezamisliv.
Odgovorio: Denis Prtenjača, Klub za obuku pasa Rijeka
