Na žalost kad je imao oko godinu dana (tada je završio 5 mjeseci dresure kliker treningom), na Savskom nasipu u Zagrebu neočekivano je neko društvo pustilo papirnatog zmaja u zrak…i mali Lucky je pobjegao glavom bez obzira.
Od tada je osjetljiviji nego inače na petarde, tutnjavu, gromove, ali i, a to je osnovni razlog zbog kojeg Vas molim za pomoć i savjet, na većim otvorenim prostorima samo osluškuje i prati okolinu odnosno odmah pobjegne prema autu. Do sada se već 4 puta izgubio, ali nema uzalud ime Lucky te se sve dobro završilo.
Probali smo mijenjati prostor šetnje; Cmrok, Maksimir, s više ulaznih smjerova, Jarun, park Ribnjak…i jedino gdje se osjeća 100% opušten je Sljeme. Prije zaključka, kao laik pretpostavljam da pati od agorafobije te kad ga 'uhvate' simptomi ja ostajem potpuno opušten i smiren i pokušavam ga smiriti – nadajući se da ako se nastavim šetati ignorirajući ga, da će se umiriti i nastaviti. No na žalost, on spusti rep i bez obzira gdje se nalazio ili bez obzira u kakvom okruženju psećih prijatelja bio (jednom čak i kujica koja se tjerala), Lucky najčešće pobjegne prema autu na prvi glasniji zvuk, a kad smo sami u šetnji, ukopa se, legne na pod i neće ići dalje.
Zaključno, imamo ozbiljan problem čije posljedice doživljavamo gotovo svakodnevno s privrženim psom dobre naravi, a ne znamo zašto ili kako da se ponaša poput ostalih pasa koje susrećemo, stoga Vas lijepo molimo Vaš savjet.
Iskreno mi je žao vašeg psa, ali i vas, jednog od malobrojnih koji se na pravi način bave svojim psom, stoga ću vam pokušati pomoći. I vi ste vjerojatno čitali o sličnim problemima i njihovim mogućim rješenjima, ali svaki pas je poseban, jedinstven i tako mu treba pristupiti. Pet godina je u životu psa puno, ali samojedski pas, najvjerojatnije može imati još toliko sretnih i mirnih godina u punom zdravlju. Isto je tako dobro što vam to nije prvi pas i što ulažete vrijeme i trud da mu život učinite boljim i mirnijim.
Kliker metoda – dobra, ali ne uvijek dovoljna
Kliker metoda treninga životinja je humana i djelotvorna, ali nije isto trenirati dupine ili pse. I u tome se najčešće ne slažu treneri koji su pristalice isključivo kliker treninga i ostali, nazovimo ih tradicionalistima. Ja osobno često koristim kliker, pogotovo za učenje novih ili zahtjevnijih radnji, psi vole sudjelovati na taj način, a i učinak je brži i bolji. Ali postoje trenuci i situacije u životu svakog psa kada sama motivacija neće biti dovoljna. Svakog psa je potrebno pravovremeno socijalizirati, ukoliko živimo u gradovima, zbog psima neprirodnog okoliša, proces bi trebao biti temeljitiji, blaži i duži.
Gotovo za svakog mladog psa postoje situacije koje u njemu potaknu nesigurnost, pa i strah. Treneri koji isključivo koriste kliker u radu s psima najčešće odmiču pse od izvora nelagode, a pitanje je što će pas dugotrajno dobiti takvim odnosom njegovog vodiča prema njemu. Prečesto se zaboravlja da smo mi vlasnici psa isto tako i vođe koji ponekad moraju mladim psima pokazati svojim primjerom da se ne boje prometa, jakih zvukova, velikih pasa i sličnog. Pseće reakcije su najčešće uzmak ili bijeg, ali vi biste trebali ponašati kao da se ništa nije dogodilo. Sve to treba raditi postupno, planirano, sustavno.
Probijanje straha kod psa
Psi jako dobro čitaju naše kretnje i geste, psa ne trebate gledati, radite nešto što nema veze s psom, to će ga polako umiriti. U šetnjama možete staviti slušalice na uši i hodati bez obzira na njegove reakcije, povodac držite čvrsto u ruci, pas ne smije biti na davilici.
Psa ne trebate, ponavljam, gledati, obraćati mu se, ali primjećujte njegovo držanje tijela, reakcije na stvari kojih se inače boji. Ukoliko se on pokuša ukopati kao do sad, vi nastavite mirno hodati. U početku preodgoja je najbolje da inscenirate situaciju s pomoćnikom koji će na vaš znak daleko od psa baciti petardu.
Vi ničim ne smijete pokazati psu da ste iznenađeni, ruke držite čvrsto na tijelu i nastavite hodati. Ukoliko pas dođe do vas, kratko ga pohvalite i nastavite dalje. Na taj način će pas za razliku od dosadašnjeg ponašanja u kojem je tražio sigurnost daleko od vas, ostajati sve duže i biti sve sigurniji uz vas. U početku će se pas najvjerojatnije kratko pokušati boriti ne bi li se oslobodio i pobjegao, ponekad to ni ne zvuči ni ne izgleda baš lijepo, ali vi ne smijete popustiti i okrenuti se prema psu i umirivati ga.
Kinološkim žargonom, pas će probiti taj strah, ali potrebno je još puno ustrajnog i dosljednog vježbanja na raznim terenima da bi pas sve sigurnije prihvaćao stvari koje ga užasavaju.
Psa bi u šetnjama zbog kontrole bilo bolje imati cijelo vrijeme na dugom povodcu kojim trebate vladati na način da to pas što manje primjećuje. Nadomjestite mu slobodnu igru s psima dugim šetnjama u kojima će, zbog vaše sigurnosti, pas s vremenom postajati sigurniji i mirniji jer je na mjestu na kojem mu se ništa lošeg ne može dogoditi, a to mjesto je uz vas.
Odgovorio: Denis Prtenjača, Klub za obuku pasa Rijeka
