Život na Arktiku i Antarktivi vrlo je zahtjevan zbog surove klime tog područja. Nju mogu preživjeti samo najsposobnije životinjske vrste, a to su polarne životinje. Najveća raznolikost staništa te rasprostranjenost životinjskih vrsta na Arktiku nalaze se na granici leda i mora.
Ptice i sisavci najbrojniji su kopneni stanovnici Arktika, dok u morskim staništima žive ribe i morski sisavci te povremeno, radi lova, borave ptice i kopneni sisavci.
Unutar arktičkoga kruga žive 22 vrste sisavaca. Te polarne životinje zadržavaju se unutar arktičkoga kruga cijele godine, dok neke vrste zimi migriraju u južne, toplije (nepolarne) krajeve. Većina arktičkih sisavaca – kitovi i tuljani – živi u moru. Od 10 vrsta kitova najugroženija je vrsta grenlandski kit koji jedini ostaje na Arktiku u doba razmnožavanja. Ostali kitovi odlaze u toplija mora.
Narval i beluga (bijeli kit) reprezentativne su vrste kitova u polarnim područjima. Uz kitove, ostali su morski sisavci tuljani i morževi te bjelokljuni dupin kao najpoznatije polarne životinje.
Životinjski svijet Antarktike vezan je uz more, odnosno područje morskog leda, ledenjaka i mora Antarktike. Kako je na kopnu iznimno hladno, najčešći su stanovnici kopna pingvini i tuljani, koji na taj način izbjegavaju morske grabežljivce. Na kopnu životinje moraju preživljavati hladnoću, dok se u moru moraju hraniti i pritom izbjegavati grabežljivce. Kril i salpa najvažnije su karike hranidbene mreže Antarktike. Oni su glavna hrana pingvinima, kitovima, ribama, nekim tuljanima i pticama.
Piše Davor Rostuhar u svojoj knjizi "Polarni san".
