Jednostavno kada bi se trebao upoznati s nekim psom, pogne uši dolje i uputi plašljiv pogled, te krene režati... Ne znam što je doživio u skloništu, no mislim da je to razlog zašto se boji pasa. Zbilja bih voljela kad bi se slagao s drugim psima, pogotovo s labradoricom. Možete li pomoći?
Unatoč ogromnom trudu humanih i nesebičnih ljudi koji pomažu napuštenim psima, uvjeti u kojima se psi drže u azilima najčešće su nedostatni za normalan život pasa. Stres s kojim se moraju nositi psi u najčešće prekapacitiranim azilima i prihvatilištima je za veliku većinu pasa prevelik, te je udomljene sretnike, kao što je vaš pas, potrebno osloboditi od traumatičnih iskustava.
Nažalost, psi koji završe u azilima i prije dolaska u kakvu takvu sigurnost, najčešće su doživjeli previše lošeg, što ostavlja traga u njihovom ponašanju. Da bismo im mogli pomoći, potrebno je što bolje upoznati svoga psa, u njegovom ponašanju otkrivati i najmanje znakove kojima nam on pokazuje da je trenutna situacija u kojoj se nalazi previše stresna za njega.
Puno literature je napisano na tu temu, a praktično je najlakši i najbolji način promatranje pasa u što je moguće više situacija, različitih podražaja, u interakciji s ljudima, te najbitnije i najprirodnije u njihovom odnosu sa svojom vrstom.
Psi su uskraćeni za govor, ali svojim držanjem tijela, ponašanjem ili glasom, u svakom nam trenutku jasno pokazuju u kakvom su trenutnom stanju. Vaš pas je u ekstremnom strahu i brani sebe. Pas takvog ponašanja u drugom psu će također izazvati nepoželjne reakcije.
Puno prije nego li je vaš pas dospio u krajnje stanje, koje se manifestira režanjem i pokazivanjem zubiju, pokazivao je znakove nelagode. Znakovi nelagode najčešće se na psu primjećuju njegovim brzim oblizivanjem jezika po njušci, bržim pokretima glave, promjenom držanja ušiju. Već tada bismo trebali prestati izlagati psa tome podražaju ili situaciji te ga postupno upoznavati s njom.
Kad se prvi puta susreću dva nepoznata psa, prilaze si u luku, neprestano šaljući signale kojima umiruju neznanca. Zbog nedostatka prostora u azilima, psi su prisiljeni reagirati potpuno drugačije. Tako da vam je najbolje vratiti se na početak i postupno vraćati psa u njegovo prirodno stanje.
Što napraviti?
Nabavite povodac dužine pet do deset metara, psa zavežite ili na široku ogrlicu ili na oprsnice, nikako na davilicu, te se s njim uputite na veliku, preglednu i mirnu livadu. Odmah pri izlasku psa iz auta primjećujte koje vam znakove šalje. Hodajte polako i opušteno i ne obraćajte se psu.
Labradoricu koju treba upoznati neka samo vidi i nanjuši na drugoj strani livade. Labradorica i njen vlasnik neka se također ponašaju kao i vas dvoje, ali neka hodaju paralelno s vama. Udaljenost između pasa neka za početak bude što veća, tako da psa ne izažemo prevelikom stresu, da ne asociramo negativna iskustva iz prošlosti te da ga održimo u stanju smirenosti i opuštenosti.
Ukoliko primjetite da nelagoda kod psa postaje prevelika, da je pas nemirniji i napetiji, možete se udaljiti od izvora njegovog straha ili jednostavno zastati. Psu se ne treba obraćati, žaliti ga, gledati, treba mu dati vremena da polako shvaća da se ništa loše neće dogoditi. Budite dosljedni i koncentrirani na detalje u ponašanju vašega psa, budite opušteni ali sigurni, ne obraćajte se psu, i vježbajte svakodnevno.
Treba vremena da stekne povjerenje
Ukoliko budete strpljivi i dosljedni, vaš pas će vam početi pokazivati veću sigurnost i povjerenje, što je znak da ste na pravom putu.
Psi iz azila se jako vežu za svog udomitelja, tako da vi morate biti pravi vođa i zaštitnik svome psu. U svakom trenutku koji provodite s njim, nastojte biti smireni i odlučni, primjećivati njegove reakcije, s vremenom i boljim upoznavanjem svoga psa, čak ih trebate i predvidjeti. Na taj način steći ćete dragocjenu sekundu prednosti u kojoj stignete reagirati prije njegovog odlaska u nesigurnost.
Njegove trenutne reakcije su ekstremne, tako da vam treba vremena i postupnih pomaka u sigurnost i povjerenje. Ukoliko budete strpljivi i dosljedni, vaš pas će vam biti zahvalan, jer ste mu pomogli da se vrati svojoj pravoj prirodi, a tad će početi i pravi suživot, prepun sjajnih zajedničkih trenutaka.
Odgovorio: Denis Prtenjača, Klub za obuku pasa Rijeka
