Ovi dlakavi divovi smatraju se ponosom Švicarske odakle i dolaze kao nasljednici tibetanskih doga. Vjeruje se da su bernandinci direktni potomci molosoida ili mastifa. Molosoidni psi su grupa pasa specifični po svojoj krupnoj građi. Svi molosi imaju zajedničkog pretka, danas izumrlog rimskog ovčara Molossusa

Drevna pasmina bogate spasilačke povijesti

Ova je rasa utemeljena 980. godine u Svetom Bernandu koji je bio sklonište za putnike koji su prolazili Alpe između Švicarske i Italije. Smatra se da potječu od rimskih putnika koji su ih doveli na Alpe oko 1000-e godine naše ere. Smatra se da su nastali križanjem mastifa i doge. Bernandinac je popularnost počeo dobivati već u 17. stoljeću kada su bili korišteni kao spasioci putnika preko snježnih lavina i prolaza.

Vjeruje se kako su bernandici spasili više od 2.000 ljudi. A kako spašavaju ljude? Prvo ih svojim odličnim njuhom pronađu, a onda ostaju uz njih i griju ih sve dok ponovno ne budu sposobni ustati i vratiti se. Ako su putnici bili u težem stanju, psi bi se vraćali po bolničko osoblje i dovodili ih do ozlijeđenih.

Veličina odaje dojam opasnosti, a zapravo su pomalo lijene maze

Ovi psi su posebno veliki, jaki i mišićavi, a posebno im je velika glava pa mogu odati dojam opasnog psa. Pasmine bernandinca se razlikuju u duljini dlake pa su tako moguće pasmine kraće ili duže dlake. Boje koje se na njima nalaze su bijela, crna, žuta uz nijanse crvene. Često se na njima pojavljuju crne 'mrlje'. Lice i uši su im crne boje, a izraz ne odaje strogost već blagost i inteligenciju.

Poznati su po velikim šapama radi kojih su jako stabilni na snijegu i ledu, ali i drugim nespretnim površinama. Ako ih imate u kući, preporučujemo da im posudu za hranu i vodu držite na pločicama jer će im jako curiti slina nakon što jedu ili piju.

Kod ovih pasa je jako razvijen osjet mirisa, pa se često kaže da imaju razvijeno šesto čulo jer osjećaju opasnost od oluja ili u snježnim područjima od lavina.

Ovi psi variraju u veličini, ali prosječno su visoki od 65 do 90 centimetara, a mogu težiti do 90 kilograma. Žive od 8-10 godina.

Narav im je blaga i druželjubiva

Bez obzira na veličinu ovog psa i dojam opasnosti koji odaje, njegova narav upravo je suprotna. Bernandinac je blag, druželjubiv i tolerantan pas. Odlično se slažu s djecom, a i ne rade nagle pokrete. Sporo se kreću i strpljivi su.

Bernandici su vrlo odani i žele najbolje za svog čovjeka. Pri odgoju nećete imati problema s njegovom poslušnošću, ali ćete se morati potruditi da ga dobro socijalizirate kako ne bi skakao na druge ljude ili pse. Radi veličine drugi psi ga se često boje, pa bi bilo dobro da ga od malena naviknete na druge pasmine i životinje. Bernandinci su vrlo inteligentni i lako ih se dresira za poslušno ponašanje ali i za trikove. Nužno je da se ovim psom počnete baviti otkad je štene: samo uzmite u obzir kako ćete, kada odraste, na vodilici imati neposlušnog psa od oko 70 kilograma.

Bernandici jako vole ljude i dobri su psi čuvari. Nisu dominantni, ali vole čuvati svoje.

Fizički teški, ali lagani za održavanje

S obzirom na veličinu, ove pse bi bilo najbolje držati u otvorenom prostoru, a ne zatvarati ih u malene stanove. Bez obzira na to, dobro će se ponašati i u stanu ako im je omogućeno dovoljno kretanja. Nisu poznati kao psi koji se trebaju mnogo istrčavati, makar to vole. Bernandinci najviše vole duge štenje svakog dana kako bi ostali u dobroj fizičkoj i psihičkoj kondiciji. Kratke šetnje i igre su za njih najbolje. Malo prostora im je dovoljno, ali bitno im je da se nalaze uz ljude i svoju obitelj.

Teško podnose velike vrućine, a neće im biti ugodno niti u automobilu.

Ako vaš bernandinac ima kraću ili dužu dlaku, bez brige, obje su lake za održavanje. Potrebni su vam češalj i gusta četka. Kupanje radite samo kada je neophodno, dok inače možete koristiti šampon za suho pranje pasa. Posebno pazite da im šamponi ne ulaze u oči jer su one posebno osjetljive. Ova pasmina linja se dva puta godišnje.

Zdravlje bernandinaca je osjetljivo

Inače su bernandinci dobrog zdravlja, ali su neki podloži wobbler sindromu. Wobbler sindrom bolest je živčanog sustava uzrokovana pritiskom kralješničke moždine u dijelu donje vratne kralješnice. Može doći do toga kada se kralješci ne podudaraju kako treba što može imati posljedice na kretanje psa.

Ovi psi radi težine mogu imati problema sa srcem, kožom i displazijom kukova. Kod nekih pasa može doći do izvrtanja ruba očnog kapka radi specifične anatomije oka.

Prehrana bernandinaca pomoći će održavanju dobrog zdravlja, kao i česti veterinarski pregledi. Pazite da dobiva dostatnu količinu hrane. Ako imate odraslog psa prosječne veličine, dnevno će mu biti potrebno preko kilogram i pol hrane. Najbolje bi bilo hraniti ih dva ili tri puta dnevno manjim obrocima umjesto jednodnevnog obroka. Na ovaj način smanjit ćete mogućnost zapetljanja crijeva što je težak problem kod bernandinaca. Nikako ih nemojte šetati poslije obroka.

"Nije nešto pretjerano zahtjevan pas, treba ga nahraniti, obavezno puno vode, malu šetnju i ona je zadovoljna. I da, istina je da su ti psi uvijek gladni, ali im se mora odrediti granica koliko će jesti. Ja i suprug se zezamo da ćemo joj jednom davati hrane dok god ona ne kaže da joj je dosta, da vidimo koliko to ona može pojesti." napisala je jedna od vlasnica bernandinke.